Ovo su djeca opkoljenog Sarajeva, koja danas, 2012., dvadeset godina nakon što im je oteto djetinjstvo, svijetu žele poručiti: “Godine lete a ja sanjam da sam dijete, da mogu sve iz početka… i dalje vidim samo ožiljke i metke… pa me ne pitaj zašto me ne viđaš često, jer nekad, vjeruj mi, najrađe bi nest'o.”
Prije nego se usudite ocijenjivati ljude koji su hiljadu i po dana živjeli pod opsadom, poslušajte šta vam imaju reći djeca koja su se tada trebala uveliko igrati, a prinuđena su bila bježati od granata, gledati smrti u oči, svjedočiti masovna ubistva, proživljavati civilizacijsku tragediju. O tinejdžerima i odraslima neki drugi put, jer njih više ne smatraju niti ljudima. Mater im jebem.
Pogledajte i najavu izložbe predmeta koji su pripadali ubijenoj sarajevskoj djeci.