Kao građanin izuzetno sam sretan kako je sve to skupa izgledalo ispred Vječne vatre, kao poreski obveznik dužan sam pitati koliko je sve to skupa koštalo?
Pašovićeve stolice na tzv. Sarajevskoj crvenoj liniji
(Sarajevo, 6. april 2012)
Sedam dana čekamo od Gradske uprave Sarajeva, kao organizatora obilježavanja 20. godišnjice opsade Sarajeva, da nam odgovore na vrlo jednostavno pitanje: koliko je koštao projekat „Crvena linija“ režisera i producenta Harisa Pašovića. Ništa zlurado, tendenciozno, pogano nismo ni u primisli imali, dapače, namjera nam je (bila) da otklonimo spekulacije i mahalska pretjerivanja u kojima se barata astronomskim ciframa honorara koji su tim povodom razdijeljeni.
Dodatnu obavezu predočavanja tih računa nameće činjenica da je uglavnom riječ o parama iz budžeta (gradskih, općinskih) ili sponzorstvima javnih poduzeća. Nemam razloga sumnjati da je Pašović častan i odgovoran čovjek, i da je prije svega njemu, odnosno njemu prije svih, stalo da se zaustave spekulacije i iznesu (čisti) računi pred javnost.
Doduše, njegova nervozna reakcija neposredno prije obilježavanja 6. aprila, u kojoj je grubo i uvredljivo sasijekao rijetke kritičare kao agresorske sluge i ignorante tragedije Sarajeva i njegovih građana, ne daje previše nade da će se to desiti.
Kao građanin izuzetno sam sretan kako je sve to skupa izgledalo ispred Vječne vatre, kao poreski obveznik dužan sam pitati koliko je sve to skupa koštalo? Odgovor na to pitanje nije pitanje dobre volje nego zakonska obaveza onih koji troše javna sredstva.
piše: Senad Avdić, 27. april 2012