Sjećanje: Dževad Begić Đilda

Kada je počelo zlo, Đilda se nije dvoumio, nije razmišljao kukati i pobjeći ili ostati i braniti, samo je jednom rekao – ako treba da se gine samo da ne bude od snajpera, već borbom prsa u prsa. U takvoj borbi mu nisu ništa mogli.

Dževad Begić Đilda, rođen je 1966. godine u Sarajevu. Bio je prijeratni vođa navijača FK Željezničar, jedan od žestokih momaka koji su branili Sarajevo kada se u gradu postavljalo samo jedino pitanje – živjeti ili umrijeti.

Sve do 11. jula 1992. godine Đilda je bio među prvima gdje god je trebalo. Bio je među hrabrima koji su onesposobljavali ubice s brda i njihova oruđa kojima su sijali smrt po Sarajevu. Išao je u ‘samoubilačke’ akcije iz kojih je redovno izlazio kao pobjednik.

Kada je počelo zlo, Đilda se nije dvoumio, nije razmišljao kukati i pobjeći ili ostati i braniti, samo je jednom rekao – ako treba da se gine samo da ne bude od snajpera, već borbom prsa u prsa. U takvoj borbi mu nisu ništa mogli. Smrt ga je stigla u Pofalićima. Stiglo ga je snajpersko zrno s Grbavice dok je na raskrsnici u Pofalićima spašavao prolaznicu, prethodno pogođenu istim takvim hicem.

Dva dana nakon pogibije Dževad Begić Đilda je ukopan na mezarju Kovači. Bio je otac četiri djevojčice, i čekao je i petu koja će se roditi poslije njegove pogibije. Dževad Begić Đilda svoj život je dao za svoj grad.

Dževadov brat Izet je poginuo ubrzo nakon Đilde, također od snajperskog hica. Nekadašnja sarajevska ulica ‘Livanjska’ danas nosi ime ‘Braće Begić’.