Đorđe Balašević je u subotu uveče u Sarajevu održao još jedan svoj koncert za sjećanje: Ma to samo može Panonski Mornar., kaže oduševljena posjetiteljica N.C., čiji kratki komentar Balaševićevog koncerta u Zetri prenosimo u cijelosti.
Koncert je bio odličan. Sve u Balaševom stilu. A kako bi drugačije? Prelijepa scena: kućica na kojoj prozori imaju plave drvene kapke, ispred kućice veranda – na fol starogradskih ulica; ulične svjetiljke. Sa svakom novom pjesmom mijenjalo se osvjetljenje na sceni. To je osmislila Olja, koju je pozvao na scenu i poklonio joj veliki buket cvijeća, a onda smo joj otpjevali Oliveru. Sve se odvijalo ispred te kuće: orkestar predivno svira, naročito solo-dionice; čuo se komentar jedne posjetiteljke: “Pravo je glasno, ali nimalo ne smeta.” Treba li nabrajati Đoletove kvalitete? Jednostavno bio je sjajan. Jednostavan i odličan.
I ovaj su ga put iz prvih redova zasuli plišanim bijelim zekama dok smo uglas pjevali Neke nove klince. Pjevao je uglavnom laganice uz koje smo se njihali i mahali rukama. Bilo je samo nekoliko malo živahnijih, onih na koje ne možeš a da ne ustaneš na noge vesele i razdragano pratiš Đoleta. Baš nas je raznježio kako pjesmom tako još više i svojom jednostavnom pričom i snažnim porukama koje svaka od njih nosi. I tako sve do pola jedan (a počeo je u 9 i 10).
Ono što je bilo nevjerovatno za koncerte u Zetri je to da su mjesta na tribinama bila numerisana. U dvoranu se ulazilo normalno, bez guranja, srkleta, unutra su bile hostese koje su usmjeravale raju. Da ne povjeruješ!!! I stvarno se poštovao red, stvarno su mjesta odgovarala numeraciji i nije bilo frke i trke. Isto tako i kad smo izlazili. Bez preskakivanja, stiskanja, cike i galame. Prosto nevjerovatno. Odličan koncert, odlična atmosfera, odličan Đole! Ma to samo može Panonski Mornar.
Vezano => Feljton: Čovjek s mjesecom u pjesmama