Davne devedeset pete u Sarajevu
majku vidjeh poslije pet godina
progona, plača, tuge – bitisanja.
Skupa smo, ona hoda, traži da vidi Markale.
Ide Titovom ko da su joj uzengije privezali
pitam se šta je to vodi… govorim joj da se osvrne
da pogleda, jedan grad ljudi čine… ona šuti
Pokaži mi, zahtjeva…
Pred natpisom male ploče zagleda
poslije izučene Dove (molbe) veli:
“Grad čine ljudi ko i neljudi što ništa ne čine,
mene ovo čini čovjekom – pusti me da stojim, da govorim.”
piše: Hanka Hamzagić
Ovaj sadržaj je objavljen u otvorenoj rubrici “Imam priču“, koja je otvorena nakon poziva svim posjetiocima portala da pošalju svoje autorske sadržaje koji će biti redovno objavljivani na portalu Sarajevo.co.ba.
Ako i vi želite ispričati svoju priču pošaljite nam je. Više saznajte OVDJE.
Veliki selam svim clanovima sajta “Sarajevo.com.ba”