Ćamil Sijarić je bio jugoslovenski književnik i kulturni radnik.
Rođen je 1913. godine u selu Šipovice kod Bijelog Polja u Crnoj Gori. Osnovnu školu završava u Godijevu, nakon čega pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju. Gimnaziju je završio u Vranju, a pravo diplomirao u Beogradu, 1940. godine.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata službuje u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Banja Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran je 1945. godine, a zatim radi i kao novinar lista ‘Glas’ i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci.
U Sarajevo dolazi 1947. godine, gdje radi u redakciji lista ‘Pregled’, u Glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji ‘Zadrugara’. U literalnu sekciju Radio Sarajeva dolazi 1951. godine i tu ostaje sve odlaska u penziju 1983. godine.
Već kao gimnazijalac u Skoplju, Sijarić se bavi pisanjem pjesama, koje su objavljene tek 1988. godine (‘Lirika’) i 1990. (‘Koliba na nebu’). Njegov raskošni umjetnički dar bio je prije svega pripovjedački i na najpotpuniji način se ostvario u mnogobrojnim pričama i romanima s temama iz rodnoga Sandžaka i historije Balkana.
Dobitnik je više književnih nagrada i društvenih priznanja, a bio je redovni član ANU BiH i ANU Crne Gore. Pojedina djela Ćamila Sijarića prevedena su na ruski, bugarski, engleski, turski, albanski, poljski, francuski, njemački, estonski i mađarski jezik.
Ćamil Sijarić je poginuo 6. decembra 1989. godine u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu.
Camila pamtim kao glas sa radija koji govori mudre i jednostavne istine, onakve kakve bi danas poneko, dovoljno pametan, mogao smatrati biserima. Nisam imao pojma ni ko je ni sta je. U stvari, spoznao sam njegovu knjizevnu velicinu tek kada je poginuo. I zalim…
camil sijaric moj amizda bio je veliki covek zati i veliki pisac.
camil sijaric veliki covek zatim i veliki pisac!