Dnevnik ranjene djece

Nekadašnja glavna medicinska sestra na Odjelu dječije hirurgije u sarajevskoj bolnici Koševo, Fatima Zaimović, tokom svjedočenja protiv Radovana Karadžića je izjavila kako je 1992. godine preko 150 djece u Sarajevu ranjeno “granatiranjem ili snajperskim djelovanjem”

“Vodila sam dnevnik sve djece koja su bila liječena na klinici tokom rata. Neke sam kucala, a neke rukom pisala, tamo se vidi malo nervozan rukopis, malo išarano. Vodila sam i redovan izvještaj koji je išao u administrativnu službu, ali ovo je bilo za mene. Stavila sam osobnosti sa kojima su ranjena djeca dolazila u bolnicu. Svako dijete je nosilo nesretni dio života koji se u tom periodu desio.”, kazala je Zaimović.

Svjedokinja je kazala da je Odjel dječije hirurgije u periodu između 1992. i 1995. godine liječio “više stotina djece”, a samo tokom 1992. godine je liječeno 163 djece.

“Sva djeca koja su dolazila bila su povrijeđena gelerima granate ili snajperskim hicima, a jedan mali dio i fosfornim granatama koje su stvarale opekotine”, dodala je ona.

Radovanu Karadžiću, nekadašnjem predsjedniku i vrhovnom komandantu oružanih snaga Republike Srpske, sudi se pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene tokom rata u BiH.

U optužnici stoji, između ostalog, da je Karadžić od aprila 1992. do novembra 1995. godine učestvovao u kampanji snajperskog djelovanja i granatiranja koja je bila usmjerena protiv civilnog stanovništva Sarajeva, a čiji je primarni cilj bio širenje terora.

Granatiranjem i snajperskim djelovanjem ubijeno je i ranjeno na hiljade civila, uključujući djecu i starije osobe, smatra Tužilaštvo u Haagu.

Bivša glavna medicinska sestra, opisujući reakcije djece na snajpersko djelovanje i granatiranje u Sarajevu, kazala je da su djeca trpila od “višestrukog traumatiziranja”.

“Neka djeca bi mokrila u krevetu, neka su jako plakala i stalno su tražili zaštitu od sestara i teško je bilo sa njima raditi. Ratna trauma se u tim periodima vrlo jasno vidjela. Pogotovo je teško kada smo morali izmjestiti djecu u hodnike i podrume. (…) Djeca su bila uvijek uplakana i na svaki zvuk su skakali”, ispričala je Zaimović.

Svjedokinja je govorila i o tome kako je u periodu između 1992. i 1995. godine njena zgrada u sarajevskom naselju Breka “više puta granatirana”.

“Naša zgrada je granatirana često kao i sve zgrade, u moj stan je uletila granata u spavaću sobu, ali na sreću mi nismo bili tu. Cijela porodica se plašila. Kada god smo išli bilo gdje nismo mogli dići glavu i mislili smo da je sada naš red da budemo žrtva te granate ili snajpera”, prisjetila se ona.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Radovan Karadžić predočio je svjedokinji dokumente o jedinici 105. brigade Prvog korpusa Armije BiH, za koju je rekao da je “brojala oko šest hiljada vojnika i bila smještena u blizini bolnice Koševo”.

“Bolnica je bila sve osim bolnice, tamo je bilo tenkova i artiljerije. Oni su zloupotrebljavali traumotologiju i odatle su pucali. (…) Ja želim da dokažem da je Sarajevo bila tvrđava i uporište, a nikako neki grad koji je napadan od nekih divljaka”, kazao je Karadžić.

Optuženi je također svjedokinju upitao da li je bolnica Koševo tokom rata služila kao “mučilište za Srbe” te da li su na zgradama bolnice bili “topovi i minobacači”, što je svjedokinja Zaimović negirala i dodala da nema saznanja o “bilo kakvim vojnim planovima”.

Nastavak unakrsnog ispitivnja svjedokinje zakazan je za 6. maj ove godine.