Još prije rata mu je lako bilo da promijeni dres, pa je sa onim žarom s kojim je branio ‘komunizam’, sada svoj ‘talenat’ stavio u službu ‘nacionalnih interesa’. Metode rada su mu ostale iste.
Sve ste i sami vidjeli, kroz sve ste i sami prošli, pa pišući o tome, ličio bih (a, na njega ni u ludilu ne bih htio ličiti!) sebi na onu ‘legendu’ novinarstva, zvanu Smiljko Šagolj, koji je s mikrofonom u ruci stajao pored rudarskog okna, iz kojeg su, poslije jedne od najvećih nesreća, iznosili tijela poginulih, i članovima porodice postavljao pitanje: ‘Kako se osjećate?’
Dakle, kad god steknete utisak da ja u Americi ne radim ništa drugo do ‘sjedim, pijem, pušim i špricere rušim – narav mi je pogana’, sjetite se moje dijagnoze i sve što čitate uzmite s rezervom.
Ne znam jesam li to ja izmislio ili sam negdje pročitao da ima samo jedna jadnija stvar nego biti mamuran – biti mamuran, a kokuz!