Mnogi će sad tvrditi kako se Mustafa Cerić nenadano ušutio u vezi s najnovijim razvojem situacije na sjeveru Afrike. Od ranije poznat široj publici po davanju svog mišljenja najčešće kad i gdje ne treba, nit’ ga ko pita, ovih dana je prilično nedostupan svekolikoj javnosti, a mediji se odjednom ne utrkuju da čuju šta Mustafa Cerić ima reći o iznenadnom odlasku svog “ogromnog prijatelja” i “prijatelja svih nas” – Moamera El Gaddafija. Međutim, postoje i oni kojima nije bilo mrsko prokopati put u središte Mustafinog mozga i predočiti tamošnje aktuelno stanje stvari.
U kratkom razgovoru Nermina ef. Čengića sa Mustafom ef. Cerićem, kroz mističnost mudrih efendijinih odgovora (ovog drugog, jer ovaj prvi je lažni efendija i nije kakve pameti,a kamoli mistične mudrosti) ekskluzivno saznajte šta je Mustafi na umu, a šta na drumu.
NČ: Gospodine Ceriću, po kuloarima se priča da ste se odjednom ušutili kad je trebalo nešto reći o razvoju situacije u Libiji?
MC: Čovjek je slobodan da zanemari stvarnost, slobodan je da bude nemaran i da slijepo tumara putem koji mu se sviđa.
NČ: Gospodite Ceriću, znate za to da vašeg ogromnog prijatelja više nema?
MC: Čovjek je slobodan da ne bude ni svjestan i ni savjestan.
NČ: Gdje ste se tačno nalazili kad je objavljena vijest o hvatanju libijskog diktatora?
MC: Onaj kojeg Allah uputi na pravi put, niko ga s tog puta ne može odvratiti, a onaj kojeg Allah ne naputi na pravi put, niko drugi ga ne može naputiti.
NČ: Bili ste na putu?
MC: Allahu Milostivi…
NČ: Nemojte, previše je.
MC: Khm …omili nam zajedništvo u vjeri i učini našu zajednicu snažnom i otpornom na sve izazove, koje znamo i koje ne znamo!
NČ: A to. Dobro. nego, gospodite Ceriću, gdje ste se nalazili kad je objavljena vijest da je libijski diktator ubijen?
MC: Hvala Allahu Uzvišenom na daru īmāna, na blagodati islāma i na ni'metu džemāta.
NČ: Dobro, de, da pokušamo ovako, gospodine Ceriću. Možete li nam reći kako je na vas uticala vijest o odlasku vašeg ogromnog prijatelja iz Libije?
MC: Onaj kojeg Allah prosvijetli svojim nurom, uvijek će nurom zračiti, a onaj kojeg Allah ne prosvijetli svojim nurom, ostat će u mraku svojih zabluda.
NČ: Ćuj to.
MC: Amin.
NČ: Gospodine Ceriću, sad kad Gaddafija više nema, a sklonost svijeta je medijski i politički usmjerena protiv vašeg ogromnog prijatelja, da li se Centru na Kovačima i dalje nijeti njegovo ime i ako ne, koje bi ime moglo biti zamjensko?
MC: Lijepe i drage blagodati kratko traju, ali u nama ostavljaju dubok i trajan osjećaj zadovoljstva.
NČ: Uh. Gospodine Ceriću, možete li nam reći da li je sad dovedena u pitanje izgradnja Centra na Kovačima?
MC: Neka je Allahova milosti i zadovoljstvo na sve koji su se odazvali Alejhisselamovom pozivu da prihvate vjeru i svoju zajednicu.
NČ: Gospodine Ceriću, da li je istina kako se namjerava Fahrudinu Radončiću kao najvećem donatoru, sad kad Gaddafija više nema, dodijeliti da za života Centar na Kovačima nosi njegovo ime?
MC: On je naš uzor, naš miljenik, naš učitelj i naš vodič na dunjaluku do našeg uspjeha i na Ahiretu do našeg spasa, neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega, njegovu časnu porodicu i sve njegove vjerne ashabe, koji su ga slijedili i podržavali na putu istine i pravde, i koji su se s njim borili za mir i sreću svakog čovjeka.
NČ: Hm. Gospodine Ceriću, hoćete li vi, kao ogroman prijatelj Moamera El Gaddafija klanjati mu dženazu?
MC: Zajedno smo pobjednici u svim bitkama za naš opstanak u našoj vjeri i na našoj zemlji.
NČ: Vidim ja da to vi meni nešto izokola. Hajde, nešto za kraj. Samo nemojte ono otrcano “volim sve što voli džemat”
MC: Danas sam vam upotpunio vašu vjeru, i blagodat Svoju sam vam usavršio, pa, stoga, neka znate da sam zadovoljan.
Centar za Šutnju i Trpnju Islamskog Vaseljenskog Pontifikata