Inspirativna reportaža, kao i uvijek – “A sad u Europu”, ciklus reportaža iz Pariza i Francuske * Goran Milić ima najbolji posao
I, tako, putopisac Goran Milić putuje bijelim svijetom i piše, a ustvari sve snima kamerom (Andi Mošnja i Robert Petrinec), kako bi mi imali o čemu dubiti, pričati ili pak pisati. Francuska kao Francuska, uvijek ista kroz mape, putokaze, ljude i predrasude, želje i htijenja, a ustvari, kao svako novo mjesto kroz koje Goran Milić proputuje, gotovo razgolićena kao francuska sobarica pred Bogom i narodom, gotovo da izmislim da mirisi putuju kroz televizijske ekrane.
Čovjekovm srcu je ipak najdraže ono njegovo, koje se, eto tako, poput neslućene misli, pojavi i ispuni ga radošću, u ovom slučaju u reportaži Gorana Milića.
Priča o Sarajevu usred Pariza
Priča o Sarajevu usred Pariza na Hrvatskoj radio televiziji, u emisiji “A sad u Europu”, kao da njenim prikazivanjem grubo naglašava koliko to rastrgano Sarajevo ima priča za ispričat. Nema sumnje da će onaj koji zna slušati svaku njegovu priču doživjeti kao svoju i da će istog trena poželjeti biti u Sarajevu.
Sarajlija Nedim Lončarević ispričao je poznatu sarajevsku ratnu priču o legendarnom tunelu koji je napravljen tokom opsade Sarajeva 1993. godine. Tunel je prokopan ispod aerodromske piste i povezivao je dvije slobodne teritorije, Dobrinju i Butmir. Kopanje je vršeno ručno, tj. samo uz upotrebu krampi i lopata. Za osvjetljenje su korištena Sarajlijama dobro poznata kandila (posudice napunjene jestivim uljem sa kratkim fitiljem). Ukupna dužina tunela iznosi 800 metara, prosječna širina 1 metar i prosječna visina 1,5 metar. Tunel je simbol otpora građana Sarajeva koji su odoljevali opsadi 1.425 dana. Beskrajno stanje patnje u kojoj se ne vidi ama baš nikakav smisao.
Tunel je bio najstrožija tajna Sarajeva, jer pomoću tunela u opkoljeno Sarajevo je stizala hrana, oružje, cigare itd.
Njegov dokumentarac, “Tunel, tajna opsade Sarajeva”, je u Parizu dobio nagradu “Lovorov vijenac” koja se dodjeljuje najboljim TV emisijama u jednoj godini. Le Mond je napisao da Lončarevićev film pretstavlja “potresan i zanimljiv dokument o jednoj nepoznatoj epizodi opsade Sarajeva…”
Šta je uredništvu Le Mond-a zanimljivo u opsadi jednog olimpijskog grada, konkretno mog Sarajeva, koja je trajala 1.425 dana, ja još uvijek ne mogu da razumijem. Međutim, tragove rata i njegove posljedice koje danas dijelim sa hiljadama Sarajlija i Bosanaca i Hercegovaca Le Mond bi teško razumio. Francuska sobarica je ostala u donjem rublju. Indexi se i dalje mogu čuti u Sarajevu.
piše: Vanja Čerimagić
Bravo za Gorana, uvijek je bio sjajan “cova”.Sve cestitke za nagradu.
A meni ostaje sjecanje na Indexe i vjecni pomen Davorinu, neka pociva u miru.