“Nije bilo lako sve postaviti samo na nogometnu razinu, mislim da su to u Savezu i u narodu prepoznali”, kaže izbornik nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine Miroslav Blažević
Hrvatski trener Miroslav Blažević neokrunjeni je kralj Bosne i Hercegovine. Kad mu momčad gubi s 0-5, kao u 89. minuti utakmice protiv Španjolske, cijeli stadion na nogama uzvikuje: “Ćiro, Ćiro!” Gdje je zaslužio takvu ljubav i podršku, kako mu je na mjestu izbornika naše susjedne zemlje, kako se osjeća nakon što je sa svojom momčadi izborio dodatne kvalifikacije te kako je doživio eliminaciju Hrvatske, odgovara u razgovoru za zagrebački Vjesnik.
“I u toj sam utakmici vidio da se Bosna i Hercegovina može nositi s najjačima. Kažu mi da je Španjolska najbolja momčad na svijetu, prvi pretendent na naslov svjetskog prvaka. Uostalom, Španjolci su i europski prvaci. A mi smo protiv te svemirske momčadi, dok nismo u istoj minuti primili dva gola, napravili nekoliko akcija za prste polizati. Igrao sam s najjačom momčadi, zbog publike koja nas toliko voli, ali sam igračima doslovce naredio da igraju pod ručnom kočnicom, da ne dobiju žuti ili crveni karton koji bi nas skupo koštao u kvalifikacijama. U tome smo uspjeli, vidite da nas publika niti nakon 2-5 nije kritizirala, znaju ljudi što nam je bilo bitno. To je bila spektakularna utakmica, gdje smo ostali kratkih rukava, no nismo se osramotili. Vjerujem u prolaz, vjeruje i ovaj narod, čiji sam, ako to nije pretenciozno reći, predmet obožavanja.”
Kako ste, pak, doživjeli eliminaciju Hrvatske i rasulo u našoj reprezentaciji?
“Tužno… No, nije dramatično kako se u prvi trenutak čini. Slaven Bilić je moje dijete i njegov neuspjeh nisam lako podnio. No, nije on isključivi krivac. Dogodio se cijeli niz nesreća i ozljeda igrača. Mislim da je veći problem u vođenju Saveza, Vlatko Marković se tu nekada ne snađe, no nije moje da o tome sudim. Mene najviše boli što sam i ja kod Markovića bio odbačen, zbog godina, a sad pokazujem da radim bolje nego ikada prije. Pazite, nikad u životu nisam bio bolji trener, to znam i ja i svi oni koji me prate. Hrvatska će se izvući, u to sam uvjeren.”
Kako doživljavate toliku pažnju i ljubav kojom ste okruženi u Bosni i Hercegovini?
“Kad samo došao ovdje, doista mi nije bilo lako. Kritike su stizale sa svih strana, nisam se mogao snaći, nisam mogao otvoriti novine a da me netko ne napadne. Tek dođoh, kad vidim da Dušan Bajević daje izjavu, a on je nekad bio veliki nogometaš, Princ s Neretve, da se u Bosni sve može dogoditi, samo da Ćiro ne smije biti izbornik. Strašno. Zato mi je drago da se sve stubokom promijenilo. Doista me ljudi vole, a ja volim kad me ljudi vole, jer i ja volim njih. Još smo napravili rezultat kojeg ne bi bilo bez uzajamne ljubavi. Nekad mi je i teško, pa mene se u ovoj državi za sve pita. U Bosni i Hercegovini nema novca, neimaština je velika, zbog toga ne pati samo nogomet, nego i svakodnevni život. Sve je preživljavanje, ovi ljudi su sa svojom reprezentacijom zaslužili osjetiti malo sreće.”
S kojim ste se još problemima suočavali dolaskom na kormilo BiH reprezetnacije?
“Tek što sam preuzeo vlast u momčadi, na sastanku sam vidio da jedan igrač ne sluša kad pričam. Sve mogu podnijeti, osim nediscipline. Pitam igrača, viknem na njega da ponovi što sam rekao. A on zna ponoviti samo zadnju moju rečenicu. I ja ga izbacim iz momčadi. Kad ovi iz Saveza na mene: ‘Pa, izbacio si nam jedinog Srbina, što će nam sad reći!?'” I tu sam morao biti odlučan. Nisam ga vratio, danas imamo Srba u reprezentaciji, no to su momci koji su tu zbog nogometa, a ne zbog nacionalnoga ključa. Nije bilo lako sve postaviti samo na nogometnu razinu, mislim da su to u Savezu i u narodu prepoznali. Danas imamo jedinstvenu reprezentaciju, to je moj najveći uspjeh.”
Kako se hrvatski igrači snalaze u reprezentaciji?
“Izvanredno, nemam nikakvih problema. Naša je momčad simbol kohezije i stvarnosti ove države. Moram biti ponosan. Uostalom, ne osjećam nikakve političke prijepore u Bosni i Hercegovini, moja misija je nogomet i samo nogomet. Zanima me samo Svjetsko prvenstvo. Jer, sve što sam dosad napravio bez SP-a ne bi ništa vrijedilo.”
O čemu ste razgovarali s Miloradom Dodikom, predsjednikom Republike Srpske u Banjaluci?
“Išao sam tamo na njegov poziv. Ništa posebno, popričali smo, čak je rekao da će sa mnom doći i na utakmicu banjalučkog Borca i sarajevskog Željezničara. To znači da me poštuju. Jedan mi se detalj posebno urezao u pamćenje. Pričao mi je, naime, Dodik kako je s ocem osamdesetih godina prodavao kupus u Zagrebu na Kvaternikovu trgu. Ništa nisu mogli prodati mjesecima, dok se otac nije dosjetio i rekao mu da stavi bijeli šal oko vrata. Tih sam dana sa šalom i s Dinamom osvajao naslov prvaka Jugoslavije. I priznao mi je Dodik da je sav kupus odmah prodao.”
Naposljetku, recite nam kako stječete kondiciju za naporan posao? U osmom ste desetljeću života, a kažu nam da i dalje predvodite zagrijavanje.
“Moja vitalnost nikad nije bila upitna, no jedan detalj, a to su godine, ipak me muči. Vrijeme leti, kao da je jučer bila ta 1982., a kao jutros 1998. Obožavam svoj posao i ne bih ga mijenjao nizašto na svijetu. Čak sam znao reći da bih najradije i umro na klupi. U Sarajevu osjećam prolaznost vremena, no danas sam s ovim iskustvom bolji nego ikada prije. Mene se ovdje u Bosni i Hercegovini oko svega pita. Zato imam veliku, najveću odgovornost pomoći ovoj zemlji da kroz nogomet doživi afirmaciju. Nemam pravo na pogrešku, zato ni ne griješim. Idem ja u Južnu Afriku s Bosnom i Hercegovinom!”
Svi se moramo angažirati da bismo iskorijenili primitivno ponašanje
Neredi u Širokom Brijegu su vas jako pogodili, ljudska žrtva je pala, vi se niste ustručavali reći što mislite o neredima i divljanju navijača?
“Svi smo time šokirani i žalosni. Uistinu sam nesretan, svi se moramo angažirati kako bi se iskorijenilo primitivno ponašanje. Čujem da ima kritika na moj račun, jer sam se zauzeo za žrtvu, no takav sam. Briga me za sve kritike, moralan sam čovjek koji nikad neće stati na stranu nasilja. Nikakvog. Otkazao sam i službene treninge reprezentacije zbog tog događaja, svi moramo biti solidarni kad se oduzme ljudski život. Poginulo je dijete, a ja moram pričati o nogometu, o nekakvoj utakmici u Estoniji. Došao sam u Bosnu i Hercegovinu da ujedinim tu zemlju, na trenutke mi se čak činilo da u tome uspijevam, onda se ovako nešto dogodilo, zemlja je nakratko ušla u kaos. Zato sam još uvijek nesretan…”
Najradije bih Francusku
Koga biste željeli u dodatnim kvalifikacijama?
“Moj prijatelj Ivica Osim me zarazio s Francuskom. Iako je to možda najrespektabilnija momčad u dodatnim kvalifikacijama, ja bih najradije nju. Ako ju je Srbija ostavila s četiri boda zaostatka u skupini, onda je i mi možemo svladati. Kad sam vodio Hrvatsku na SP-u, nezasluženo smo izgubili protiv Francuza. Stoga mi je želja da im se, ako ih dobijemo za suparnike, donekle odužim za poraz koji smo doživjeli prije jedanaest godina u polufinalu. Bez obzira tko će nam biti protivnik, možemo pobijediti svaku reprezentaciju. Uvjeren sam da će se BiH plasirati na SP.”
vijesnik / sarajevo.co.ba