Početkom šezdesetih godina u Sarajevu je bilo desetak kina i sva su bila smještena na lokaciji do Marijin-Dvora. U mnogima su se predstave davale po tri puta dnevno.
Lokacija nekadašnjeg kina Arena u Sarajevu
Od kraja pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog vijeka grad Sarajevo naglo počinje da buja. Grad koji se do tada završavao negdje oko Marijin-dvora i Kovačiċa odjednom izrasta duž Miljacke prema zapadu.
Pošto desnu stranu Miljacke zauzima ogromna kasarna, a iza nje Stara stanica, nova naselja se prave uglavnom na lijevoj obali gdje supostojale male radničke kuċice sa vrtovima oko njih.
Tako se počinje graditi naselje Grbavica, negdje od Kovačiċa, odnosno mosta Vrbanja, pa sve do Željinog igrališta. Negdje do 1960-te se veċ izgradila Grbavica 1, njen kraj je dopirao do preko puta Mašinskog fakulteta, odnosno bivše ulice i mosta Bratstvo-Jedinstvo. Nešto kasnije, negdje do 1963. Je završena I Grbavica 2. Autobus dvospratnjak je vozio od Doma JNA (sada Dom vojske) do Grbavice 1 (kod pijace), a poslije je produžena i linija 12, do Željinog igrališta.
Odmah se nastavilo dalje graditi, pa slijedi naselje Hrasno, proteže se sve do bivše pruge za Višegrad koja je odvajala Hrasno od Čengiċ Vile 2. Nešto iznad Hrasnog je napravljeno naselje Aneks, pa onda naselje Pavla Goranina (Švrakino selo).
Na desnoj strani se Miljacke takođe počelo graditi, pa je napravljena Čengiċ Vila 1, a kad je izmještena Stara stanica i zgrade oko nje, onda je napravljeno i naselje Novo Sarajevo (oko današnje zgrade Hitne pomoċi). Poslije se izgradila Otoka, pa Alipašino, pa Vojničko polje, Mojmilo I Dobrinja, a na lijevoj strani Kvadrant i Stup.
Početkom šezdesetih godina u Sarajevu je bilo desetak kina i sva su bila smještena na lokaciji do Marijin-Dvora. U mnogima su se predstave davale po tri puta dnevno, npr od. 4, 6 I 8 sati. Bila su kina Romanija (Imperijal), Partizan, Tesla, Radnik, Prvi Maj, Dubrovnik, Kinoteka, Bosna, zatim ljetna kina Istra (Kolobara), ljetno kino Prvi Maj. Razvojem grada, novi dio grada kad se ubroje novoizgrađena bespravna naselja po brdima (Velešiċi, Pofaliċi, Buċa Potok, Boljakov Potok, Sokolje, Hrasno brdo, Mojmilo brdo, Švrakino selo, Nedžariċi, Doglodi, Dobroševiċi, Stupsko brdo, Stup), je daleko nadmašio po broju stanovništva opštine Stari Grad i Centar. Međutim u novome dijelu nije bilo ni jednog kina.
E, onda se negdje 1965-te otvorilo najljepše kino u Sarajevu. Možda nije bilo najljepše, ali je bilo najveċe. Kino “Arena”, neposredno uz današnju zgradu socijalnog.
Bilo je to veoma veliko i ugodno kino sa modernim bifeom, garderobom, veoma udobnim stolicama. Nije bilo balkona, niti posebno odijeljenog partera i parketa.
To kino je odigralo veliku ulogu u životu omladine sa Grbavice i Hrasnog.
Poslije se je istina otvorio na Grbavici 1 Pionirski centar, gdje je bila i kino sala, ali je tek kino Arena bila pravo kino.
Mi koji smo išli u Treċu gimnaziju smo svake nedjelje ujutro imali skoro džabnu predstavu za učenike naše škole. Ja sam bio taj koji bi pri kraju treċeg časa odlazio u kancelariju zamjenika direktora Koste Đogoviċa (direktor je bio nedavno preminuli prof. Bamburaċ) i na razglas obavještavao koji ċe se film prikazati nastupajuċe nedjelje.
U školi je radio strogi profesor istorije Fahrudin Isakoviċ. On je strogo planirao vrijeme časa, i ja bih mu svaki put prekinuo lekciju. Bio sam mu drag, pa me nije plaho ružio, ali mi je skrenuo na to kako mu svaki put prekinem čas.
Kino Arena je mislim izgorilo u posljednjim ratnim događanjima. Izgorio je veliki dio susjednog nebodera zvanog “šibica”, a i zgrada socijalnog je bila jako ošteċena kao i susjedne zgrade prema gradu. Kino nije više nikad obnovljeno, a i inače je broj kina u gradu prepolovljen, ne radi ni Radnik ni Prvi Maj ni Dubrovnik ni ljetno Kolobara. Ima doduše novo kino na Obali, koje je danas i najposjeċenije. Bioskopi rade na ivici rentabilnosti, zapušteni su, slabog grijanja, slabo se ulaže u tehniku. Broj posjetilaca je pojavom videa i DVD-a te kompjutera smanjen za nekoliko puta.
Louis de Funes
Od svih kina, kino “Arena” je bilo kino moje mladosti. U njemu sam prvi put gledao danske golišave filmove tipa ”Hopa-cupa u krevetu” ili “Jarac u žitu”. Koja je to senzacija bilo vidjeti gole ženske grudi ili skakanje u krevetu, gdje se moglo samo naslutiti da rade “one stvari”. Imalo je odličnu sinemaskop tehniku, ogromno platno, na kome je bilo uživanje gledati italijanske vesterne tipa “Dobar, ružan, rđav”, ili komedije Džeri Luisa i Louis de Funes-a (čuveni žandarski filmovi tipa “Žandar iz Sent Tropea”), ili Jean Paul Belmonda u filmovima “Čovjek iz Rija” ili “Zlatni trijumf”. Da ne govorim o grudima Sofije Loren i Brižit Bardo.
Poslije “Arene”, pošto je grad otišao još na zapad napravljeno je kino “Kumrovec”, preko puta današnjeg tržnog centra na Otoci. Ni ovo kino iza rata nije nikad proradilo, a sada se ruši, jer se na tom mjestu gradi neboder.
Tako je novi dio grada, od Marijin Dvora pa do Ilidže, ostao ponovo bez i jednog kina. Ne radi kino ni na Ilidži, vjerovatno ni u Hadžiċima. Ali to sada više nije ni važno, i onako skoro niko više ne ide u kino.
Pocetkom sezdesetih godina u Sarajevu je bilo kino Sutjeska i Lokomotiva, koje je pisac ovoga clanka preskocio.
Kino Sutjeska je bila preko puta Higijenskog Zavoda ili kina Radnik, a
kino Lokomotiva je bilo Novo Sarajevsko kino,tik uz preduzece Vaso Miskim-Crni sa kino salom i ljetnim kinom.Lokomotiva je prestala sa radom 1965 g. kada je otvoreno super luksuzna Arena sa sinemaskop platnom
Dubrovnik….. kino u kom se 3D film prikazao 1986e ili mozda prvi maj koji iz obicnog kina pretvoreno u kino za odrasle…. ili da mozda spomenemo cinema art club koji je ordinirao osamdesetih…. itd itd prekasno sam se rodio da se sjetim svega
Zaboravio sam zaboraviti da je kino imalo ogroma udoban foaje, sa izvanrednim bifeom
E, bila su to divna vremena,narod čist,nevin,naivan,pošten,a kina pravi raj.Narod tog vremena mislim na 1950,pa sve do 1965,bio je tako prostodušan jednostavan.Zamislite,kad je igrao film Tarzan,to je bila prava fešta,a ko bi danas recimo gledao filmove kao što su Bal na vodi,pa Sirotica iz Lovuda,pa čak i kultni film,Građanin Kejn i ko bi danas po 3 sata čekao da kupi kartu za takve filmove.E od pojave Bitlsa i rok muzike,svijet se okrenuo naopačke.Dobro ja sam vjerovatno ophrvan nostalgijom,ali ipak prije je bilo ljepše.
Jeste kino Arena je bilo velika atrakcija kad je otvoreno.
Feride, vi se ne sjecate, mladji ste, ali ste vjerovartno culi: Bilo je starije kino u tome kvartu. Negdje oko Stare stanice, sredinom pedesetih, isli smo u kino “Lokomotiva”. Zaboravio sam tacnu lokaciju ali je bilo ne daleko od zadnje stanice tramvaja “dvojke” ili “dvice”. Stara sala jos od Austrougarske sa drvenim podom premazanim “karboleumom”. Jos osjecam miris te sale. Mi smo bili Marindvorci – mala raja i u kino Lokomotivu se je islo samo u grupi sa velikom rajom. Tramvajem dvojkom, obevezno bez karte. Raja sa Stare stanice bila su poznata kao “zeznuta”. Nikad nismo imali problema s njima jer je uvijek neko od nese velike reje poznavao i bio jaran sa nekim od raje sa Stare stanice. Tako da smo bili postovani. Tu smo gledali filmove “Bonifacije mjesecar”, “Ljubav se smijesi na Andy Hardy-ja”, “Slomljena strijela” i mnoge druge. Kasnije, kad smo htjeli da provjerimo je li neko stvarno iz Sarajeva standarno pitanje je bilo ” E znas li gdje je bilo kino Lokomotiva?”.
Nerko, znao sam za kino Lokomotiva, a nisam bio u njemu.Vec je neko komentarisao o tom kinu (vidi gore).Hvala na dopuni i lijepim sjecanjima.