‘Djetinjstvo u ratu’ je interaktivni projekt koji nastoji predstaviti i istražiti kolektivno iskustvo djece Sarajeva pod opsadom.
Opsada Sarajeva trajala je 1.425 dana i najduža je u modernoj historiji čovječanstva. Tokom opsade ubijeno je preko 11.500 građana, a preko 50.000 je ranjeno. Smrt je bila dio svakodnevnice.
Krv koja šiklja iz glave mog oca po blistavo bijelom šporetu. – Mirnesa, 1984.
Ovo nije projekt o smrti, već o iskustvu preživjelih. Pod opsadom su trajala djetinjstva.
Skupljanje gelera, prevlačenje kofera do tunela za sitniš, trčanje za transporterima UN-a, bježanje iz podruma… – Damir, 1985.
Desetine hiljada djevojčica i dječaka odraslo je u opkoljenom gradu, drugačije nego što se odrasta na slobodi. Ovaj projekt istražuje njihovo iskustvo.
To je djetinjstvo u prahu… hahaha, mlijeko u prahu, jaja u prahu, kuće oko nas u prahu… ali smo mi bili veseli! – Zlata, 1984.
‘Djetinjstvo u ratu’ je interaktivni projekt koji nastoji predstaviti i istražiti kolektivno iskustvo djece Sarajeva pod opsadom. Putem web-stranice je upućen otvoreni poziv ljudima koji su bili djeca tokom opsade da se uključe i pošalju svoja kratka sjećanja u formi sms poruke (160 znakova). Ideja je od tih kratkih unikatnih priloga napraviti mozaik sjećanja i tako ispričati priču tih generacija.
Prva narandža koju sam dobio, bacio na pod i šutnuo, misleći da je ta mala narandžasta voćka, ustvari lopta! – Amer, 1991.
Ideju su kao svoju prihvatili i sve do danas je nose ljudi koji su dio odrastanja proveli u opkoljenom Sarajevu. Njih 1.600 javilo se sa svojim sjećanjem iz čak 35 država svijeta za samo 3 mjeseca.
Okus Ikara, podrum u zgradi gdje smo pravili izložbe naslikanih crteža sa temom rata, časovi flaute uz zvuk snajpera. – Selma, 1985.
I nakon toga, stotine njih aktivno učestvuju u realizaciji projekta razgovarajući, razmjenjujući opširnija iskustva, te dokumente (fotografije, dnevničke zapise, pisma, crteže…) Ova ideja rezultirat će knjigom – riznicom sjećanja sarajevske djece. Knjiga se sastoji iz tri dijela. Prvi dio donosi uvodne tekstove o BiH, Sarajevu, opsadi Sarajeva te o samom projektu.
Očeve suze jedno jutro kada mi nisu imali ništa dati da ‘doručkujem’. Komadić starog hljeba, malo ulja i biber… – Sadija, 1984.
Drugi, glavni, dio knjige sadrži mozaik kratkih sjećanja primljenih u toku realizacije projekta.
Škola u podrumu, svaki dan kod drugog druga ili drugarice. A ja bila ponosna kada dođe red na mene i moj podrum! – Lejla, 1987.
Treći dio knjige je vizuelno efektan, donosi dio prikupljenih uspomena: fotografije, crteže, dnevničke zapise, priče, pisma itd.
Nikad više nismo igrali društvenih igara k'o u ratu. Da je bilo neko takmičenje u remiju sigurno bih osvojila prvu nagradu… – Irma, 1983.
Osim što u stvaranju ove knjige učestvuje 1.600 ljudi, njena će specifičnost biti i način na koji će sjećanja biti poredana.
Najbolji rođendanski poklon koji sam ikada dobio – šnicla za moj 11. rođendan od tete Ranke, kako sam skakao od radosti! – Faris, 1981.
Kolektivno sjećanje u knjizi bit će predstavljeno simetrično. Određene su tematske i emocionalne grupe sjećanja.
Sjećam se sjedenja u podrumu, i kako se koji metak ili granata ispali, mi pogađamo naziv oružja i gdje je pogodilo! – Vedad, 1984.
Pojedinačni upisi iz različitih grupa su pomiješani, ali njihov raspored je rezultat precizno izračunatog algoritma. Na taj će način biti postignut balans između emocija i tema.
Pjevati za drugu djecu s mojim tatom, sa organizacijama Pokretno Pozorište i dječiji hor Palčići, bez obzira na granate. – Nina, 1987.