Obično se kaže, kada se nešto nevjerovatno događa na terenu, da život piše romane. Kada su čelnici Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH (N/FSBiH) u pitanju, pa samim tim i Izvršni odbor, komotno se može reći da pišu komedije.
Kako drugačije protumačiti igranje sa slučajem Gavarić, dobro poznatom situacijom svim ljubiteljima nogometa na ovim našim prostorima kada je za tuzlansku Slobodu u duelu prvog kola nastavka Premijer lige sa Sarajevom zaigrao Stefan Gavarić, igrač koji nije imao pravo nastupa zbog tri žuta kartona. Kako je Gavarić stigao na Tušanj u zimskom prelaznom roku iz Olimpika, administrativci sarajevskih vukova načinili su propust jer nisu u ispisnici naveli (što su po pravilima obavezni) da igrač ne može igrati na jednoj utakmici zbog javnih opomena, tako “zvanično” Tuzlaci nisu znali da sada njihov igrač nema pravo nastupa, mada su to “nezvanično” mogli lako saznati. No, da ne dužimo, Gavarić je igrao, a Sloboda pobijedila sa 3:1. Sarajevo se, naravno, žali jer je naknadno saznalo da je igrao suspendovan igrač i traži da dobije susret službenim rezultatom – 3:0.
E, sada na scenu stupa poznata glumačka ekipa iz ove krovne kuće bh. nogometa. Redaju se odluke komisija, i onda dolaze do mudre odluke: igra se nova utakmica. Tuzlaci su ponovo bolji, sada malo skromnije – 1:0. S tim nikako ne mogu da se pomire u bordo timu i žale se na kraju IO N/FSBiH.
Kao u najboljoj komediji, finale dolazi u zadnjem činu. Treba doći do odluke 12 neistomišljenika. Lobira se na sve strane, Tuzlaci čak prijete da će klubovi iz tog kraja istupiti iz svih takmičenja i članovi Izvršnog obora nikako ne mogu da se usaglase. Ako su možda i bili blizu donošenja odluke, tada se dva člana mirno išetaju iz sale za sjednice i – nema kvoruma, nema odluke. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Nema je u utorak, nije bilo ni jučer, sastat će se IO ponovo naredne nedjelje. Valjda će doći do odluke kada prođe još jedno kolo šampionata i situacija na tabeli postane malo jasnija. Tada će i bolesni naprasno ozdraviti, a zauzeti će posvršavati svoje neodložne poslove.
piše: Branko Majstorović