Lamija Saračević, jedina žena sahadžija u BiH

Prve dvije godine mi je to znalo smetati, borila sam se sa stereotipima, skepticima, ali uspjela sam.

Mlada i uspješna Sarajka, Lamija Saračević, upravo se vratila sa treninga, koji je obavila u servisu poznatog brenda Rolex u Švedskoj. Kofere nije stigla ni raspakovati, a već su je zatrpali zahtjevi mušterija u radnji koju vodi u sarajevskom Švrakinom Selu. Svom ocu se pridružila u porodičnom poslu prije deset godina, a danas je poznata, tražena i vrlo cijenjena u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, ali i šire. Dobar glas se pročuo i u svijetu, pa je Lamija nedavno dobila poziv da obavi trening (edukaciju) u jednom od najpoznatijih servisa u svijetu.

Slobodno mjesto

‘Bila sam i ranije u kontaktu sa jednim od servisera Rolexa. Nedavno je kod njih u Jönköpingu u Švedskoj ostalo upražnjeno jedno mjesto, jer je kolega otišao na specijalizaciju u drugi grad, pa sam ja dobila poziv. Bila sam jako iznenađena, jer se ovakve prilike vrlo rijetko ili skoro nikada ne pružaju.’, priča Lamija, jedina žena sahadžija u Bosni i Hercegovini.

Lamija je imala samo jednu sedmicu da se dokaže, ali je već prvi dan položila ispit i u ruke dobila jedan od najskupocjenijih satova: ‘Radila sam na novim modelima Rolexa i naučila sam stvari koje ovdje ne bih imala priliku naučiti, možda ni vidjeti nikada u životu. Moj mentor je bio iznenađen mojom sposobnošću, znanjem, ljubavlju prema ovome poslu i ostala sam cijeli mjesec koliko je i bilo predviđeno. Toliko sam napredovala u ovome periodu da su domaćini bili izuzetno zadovoljni i najavili su mogućnost ponovnog poziva čim se ukaže slobodno mjesto.’, priča Lamija o svom iskustvu u Švedskoj, gdje je imala priliku raditi na satovima vrijednim i po nekoliko stotina hiljada eura.Krenulo je iz Jajca

Lamija Saračević je naslijedila ljubav prema satovima od svog djeda i oca. Pripada trećoj generaciji urara u porodici Saračević. Njen djed otvorio je radnju u Jajcu 1947. godine, da bi mu se 1969. godine pridružio i sin Sabahudin. Zajedno su nastavili održavati i usavršavati vrijednosti, znanje, iskustvo i vještinu zanata stečenu dugogodišnjim radom. Stalno učenje i razvoj, te usavršavanje i praćenje trendova rezultiralo je da 1993. godine ostvare saradnju sa jednim od najvećih norveških urarskih servisa Bjerke. Vrhunsko umijeće i preciznost urara iz porodice Saračević u ovome servisu su prepoznati veoma brzo, a povjerenje je iskazano pružanjem mogućnosti servisiranja luksuznih satova vodećih svjetskih proizvođača poput Rolexa, Omege, Tudora, Certine…

‘Prve korake sam napravila upravo u našoj radnji u Jajcu. Kad god sam mogla, posjećivala sam oca na radnom mjestu i u servisu u Norveškoj. Upijala sam svaki njegov pokret, sve što je on radio sa satovima i kada sam završila osnovnu školu nije bilo nikakve dileme oko nastavka školovanja. Iako sam bila odličan učenik i mogla sam upisati bilo koju školu, ja sam se odlučila za srednju školu metalskih zanimanja, koju sam završila odličnim uspjehom.’, priča Lamija i dodaje da je okolina bila iznenađena njenom odlukom.

Žensko, a majstor

Tokom školovanja se suočavala s pitanjima i negodovanjem, ali je hrabro išla prema cilju, jer zanat je bio njen izbor, želja i sudbina: ‘Prije osamnaestog rođendana sam ušla u svoju radnju i primila prve mušterije. Bilo je svega, od mušterija koji su tražili moga oca, nekoga starijega, pa do onih koji su govorili da žensko ne može popravljati sat, pa čak ni bateriju zamijeniti. Prve dvije godine mi je to znalo smetati, borila sam se sa stereotipima, skepticima, ali uspjela sam. Danas imam jako puno mušterija, stalno mi dolaze novi i ja živim svoj san.’, pojašnjava ova mlada djevojka, koja živi od svog zanata, apelujući na mlade da se vrate korijenima, tradiciji, zanatu.

U Švedskoj je Lamija stekla neprocjenjivo iskustvo, jer u Sarajevu, nažalost, ne postoji edukacioni centar, niti servis nekog jakog i poznatog brenda gdje bi mladi mogli sticati dodatna iskustva i znanja, kao što ne postoji ni prodavnica satova svjetski poznatih brendova: ‘U suštini, u ovome poslu je sve isto, ali svaki novi model se razlikuje u sitnicama. Postoji puno toga što se može naučiti kako bi se olakšao posao, unaprijedio i obogatio. U svakom slučaju i ova grana napreduje, stalno se dopunjuje i modernizira. Vrlo je uzbudljivo, zanimljivo, ali i naporno.’, zaključuje jedina žena sahadžija u Sarajevu, ali i Bosni i Hercegovini.