“Šta je to ljubav, prijateljstvo, život, sad znam to se ne može znat. Ko pravu nije doživio patnju, ko jednom nije preživio rat.”
Legenda sarajevskog rokenrola zajedno sa aktuelnom verzijom svog benda “Vatreni poljubac”, 11. aprila 2012. godine sviraće koncert u Sarajevu.
Vatreni poljubac je prvi bend koji je nakon opsade zasvirao u Domu mladih.
“Čim su zatvorili krov, odsvirali smo koncert u onom golom betonu i staklu, a moja je želja bila da baš tu održimo koncert, jer je i prvi nastup Poljupca u Sarajevu bio upravo u Domu mladih, 1978. godine. Kao da sam znao da će poslije našeg koncerta da ga preuzme, sredi i prisvoji ratno-profitersko-tajkunska elita i od njega napravi ekskluzivno mjesto. Još samo fale rulet stolovi, a mlade u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini ko jebe.”
Mića će, između ostalog, svirati i nekoliko pjesama sa posljednjeg albuma.
“Sviraćemo pjesme koje su prvenstveno napravljene za živu izvedbu i koje su zaštitni znak našeg teškog rocka. Tu ne mislim ni na kakve hitove, jer teški rock nije pop muzika, niti je Vatreni poljubac pop grupa. Riblja čorba, Bajaga, Van Gogh iz Srbije, potom Bijelo dugme, bivša grupa Merlin, Plavi orkestar, Crvena jabuka, Divlje jagode u Bosni, kao i u Hrvatskoj: Parni valjak, Film, Atomsko sklonište, nisu rock grupe, čak i ako koriste distorzični zvuk gitare, koji ne može biti odrednica za muzički pravac, jer je jedini motiv i razlog za pjesmu autora iz ovih grupa bio da naprave hit koji će svi da pjevaju, a da oni samo galame: hajmo ruke gore. Pritom cijela sala, hala ili stadion pjeva njihov refren. I to jeste pop, ali nije rock.”
Mića je svoj posljednji album uživo odsvirao s grupom.
“Sve sam snimio sam, uključujući i živi bubanj, prije dvije godine u Sydneyju u Australiji, kad sam svirao tamo. Na albumu je šest novih pjesama.
Ponovio sam osam starih, u mojoj vokalnoj izvedbi, a koje je Tifa otpjevao sa Poljupcem na ploči 100% Rock'n'Roll, 1986. godine.”
Vatreni poljubac nije jam session, već ozbiljan bend.
“Ponovo sam našao mlade momke za ovu najnoviju postavu grupe.
Vladimir Ćopić na bubnjevima i Srđan Đukić na basu, grizu i izgaraju zajedno sa mnom da postignemo svirku dostojnu svirke ranog Poljupca kao što mi je bila i postava kad sam svirao sa grupom na tom poslijeratnom otvorenju Doma mladih.
Ali to je bilo prije tajkuna, dok je još bio Dom mladih, neovisno što je bio ruina sa tek zatvorenim krovom.”
Opsada Sarajeva je bila najljepši period u životu.
“Često vraćam kompletan film, u fragmentima naravno. Samo da nije bilo ubijanja i zločina, to mi je najljepši period u životu. Lijepo je bilo živjeti onako non-stop, na ivici života i smrti i bez elementarnih uslova za život, a tako ispunjeno, dijeleći sa Sarajlijama čistotu i dobrotu sarajevskog duha i duhovitost koju ni ratni užas nije uspio da uozbilji. Najteže mi je bilo kad je rat stao i kad su izmilili oni kojima je rat bio brat, pa oni postali prvi, bogati i moćni, a mi ostali građani drugog reda, siromašni i nemoćni.”
Termin: 11. april 2012 @ 22:00h
Mjesto: CinemaSloga Sarajevo
mapa područja