17 godina x 365 dana u svakoj
17 godina očaja, bijesa, tuge, panike
17 godina i tek poneki iskren osmijeh, čista radost
17 godina
i samo jedan jedini dan
i samo jedan jedini dan
i samo jedan jedini osjećaj
može sve to da uništi
da učini
sve to
nebitnim bezveznim suvišnim?!
Moj susret sa mojim gradom.
(nju neće oživjeti
ali šta ako uspije da
oživi mene??)
17 godina
moje želje
želje da osjetim
želje da doživim
želje da ovdje nisam mrtva (već bar da probam da živim)
17 godina
nade straha borbe želje
zar sve to
u jednom danu
jedan dan
može da
promjeni
može da nestane.
Gradovi???????
(sviraj harmoniko sviraj onu moju,…):
ljudi, događaji, mjesta
zidovi
(neću da se ubijem zbog drolje, idi kvragu)
ili
ono što ljudi ne mogu da ti uzmu: miljacka (rijeka)
obale (njene)
kesteni divlji i žalosne vrbe
parkovi i klupe
brda
i planine (sve imenima nabrojane)
zrak (taj njegov)
izvori i vrela (ona čuvena i neka manje)
oblaci
suton
duhovi
duhovi grada
i bolesti
plačem, oprosti.
Šta ako jedan dan
uništi 17 godina truda
(ako ne bude dovoljno dugo)
i ne poželim
drugi put da izađem
i ne poželim ovaj put da izađem iz njega.
ne budem željela (jer nemam kud) da se vratim.
piše: Aleksandra Sarajlić
Ovaj sadržaj je objavljen u otvorenoj rubrici “Imam priču“, koja je otvorena nakon poziva svim posjetiocima portala da pošalju svoje autorske sadržaje koji će biti redovno objavljivani na portalu Sarajevo.co.ba.
Ako i vi želite ispričati svoju priču pošaljite nam je. Više saznajte OVDJE.