Božo Bunjevac je bio jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih filmskih, televizijskih i pozorišnih glumaca.
Iako nije imao zvaničnu umjetničku naobrazbu Bunjevac je glumio u više od 110 filmova. Prvi poziv za igrani film je dobio 1963. godine u filmu ‘Quo vadis, Živorade’, gdje ostvaruje ulogu agenta u potrazi za drogom. Publika ga posebno pamti po sjajno odigranim sporednim ulogama u filmovima ‘Stanica običnih vozova’, ‘Horoskop’, ‘Na putu za Katangu’, ‘Ovnovi i mamuti’, ‘Strategija švrake’, ‘Kuduz’, ‘Nebo iznad krajolika’,…
Božo jeste bio naturščik, ali cijela Jugoslavija je znala ko je ‘Bosanski Bogart’, a rodna Breza je bila ponosna na njega.
Prvi Božin kontakt sa filmom je bio vezan za rudnik. Desilo se to 1948. godine, kada su iz Zastava filma u Brezi snimali dokumentarac pod nazivom ‘100 dana u Brezi’. Božo se u tom filmu pojavljuje kao statista sa prijateljima iz škole. Jednom prilikom je pozorišni redatelj Fadil Smajlović, u Brezi postavljao Steinbeckovu predstavu ‘O ljudima i miševima’. Božo je u to vrijeme bio član kulturno umjetničkog društva “Rudar” u Brezi i svirao bubnjeve, a jedan policajac mu je rekao da “izgleda k'o idiot za onim bubnjevima”. Fadil ga je pitao da li ti probao glumiti. Predstava je kasnije osvojila nagradu.
Nadimak ‘Bosanski Bogart’ je dobio tokom snimanja u slovenskog filma iz 1985. godine ‘Ovnovi i mamuti’, gdje je igrao Bosanca koji mete ulice u Ljubljani. Prema scenariju, u jednoj sceni je trebao kamenom razbiti izlog na trgovini, međutim Bunjevac je to odbio, rekavši reditelju Filipu Robarju Dorinu: ‘Jebo Bosanca koji će kamenom razbiti izlog. Mi to radimo glavom!’.
Filmska legenda kaže kako je Slovenac to objeručke prihvatio, a Bunjevac tu scenu nije htio uraditi trijezan. Upravo za tu ulogu je u Puli dobio Zlatnu Arenu za mušku epizodnu ulogu, i nadimak Bogart.
Umro je 29. jula 2008. godine u Travniku.