“Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, optužen za genocid nad nesrbima u BiH”, izjavio je u uvodnoj riječi na suđenju pred Haškim tribunalom da neće braniti svoju “malenkost”, već “veličinu” srpskog naroda koji se u Bosni i Hercegovini “500 godina borio za opstanak”.
“Dokazaćemo da nije bilo ni primisli, a kamoli plana da se odstrane Muslimani”, rekao je Karadžić, osvrćući se na optužbu da je bio na čelu udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo uklanjanje nesrba sa teritorija koje su Srbi smatrali svojim.
Karadžić je naglasio da cilj bosanskih Srba, nasuprot optužnici, nije bilo stvaranje Republike Srpske, već očuvanje Jugoslavije.
“RS je stvorena iz nužde i to veoma bolno, kad već nije mogla Jugoslavija”, rekao je.
Po njegovim riječima, bosanski Srbi bili su spremni i da prihvate nezavisnu BiH, ako im se osigura “srpska konstitutivna jedinica”. Karadžić je za izbijanje rata u BiH okrivio “zavjereničko jezgro Stranke demokratske akcije” koje je vodilo “ratnu politiku” u korist Muslimana, a na štetu “hrišćanske većine – Srba i Hrvata”. Osnovni cilj tog jezgra SDA bila je fundamentalistička dominacija” i “islamistička država” stvorena “nepravnom secesijom”, tvrdi Karadžić.
“Suština zahtjeva SDA bila je – BiH je 100% naša, a Srbi, pa i Hrvati su gosti i ima da slušaju”, kazao je optuženi, tvrdeći da SDA i danas ostaje pri tom zahtjevu dodavši da, dok je tako, “mirne Bosne neće biti”.
Sugerišući da je NATO želeo da ga likvidira, Karadžić je u sudnici pustio snimak razgovora bivše glavne tužiteljke Haškog tribunala Karle del Ponte sa nepoznatim osobama u kojem ona kaže da ima “dobre informacije” da je postojao sporazuma Karadžića sa američkim izaslanikom Ričardom Holbrukom o imunitetu od Tribunala. Karadžić sutra nastavlja svoju uvodnu riječ.
Suđenje Karadžiću je počelo pred Haškim tribunalom 26. oktobra 2009. godine uvodnom rječju optužbe. Optuženi je početak suđenja bojkotovao tvrdeći da mu sud nije dao dovoljno vremena da se pripremi. Pošto je tužilac Alan Tiger 2. novembra 2009. godine završio uvodnu riječ, sudije su tri dana kasnije donijele odluku da Karadžiću dodijele branioca i da suđenje bude nastavljeno 1. marta 2010. godine, kako bi se braniocu dalo dovoljno vremena da se pripremi.
U uvodnoj riječi, tužilac Tiger je naglasio da je Karadžić bio vrhovni komandant vojske koja je zločinima počinila etničko čićenje Muslimana i Hrvata u velikim dijelovima BiH, terorisala civile u Sarajevu i počinila genocid nad 7'000 Muslimana u Srebrenici.
“Karadžić je istovremeno bio arhitekta politike na kojima su ti zločini utemeljeni i vrhovni komandant snaga koje su te zločine počinile”, rekao je tužilac Tiger.
Bivši predsjednik Republike Srpske je u dvije tačke optužen za genocid nad nesrbima u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, a u preostalih devet tačaka za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana dela, terorisanje i nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u Bosni i Hercegovini, u periodu 1992 – 1995 godina.
Optužnica protiv Karadžića je fokusirana na: etničko čišćenje Muslimana i Hrvata širom BiH 1992-95; kampanju terora protiv civila tokom opsade Sarajeva u istom periodu; uzimanje UN osoblja za taoce u maju i junu 1995. godine, te genocid u Srebrenici u julu 1995. godine.
Vlasti Srbije su uhapsile Karadžića u Beogradu u julu 2008. godine i izručile ga Tribunalu. On je u prvom pojavljivanju pred Tribunalom odbio da se izjasni o krivici po tačkama optužnice, a sudija je, u skladu s pravilima, u spis uveo da se optuženi ne osjeća krivim.