Iako je protekli vikend Danis Tanović doživio svjetsku premijeru svog novog filma “Triage”, povod za razgovor novinara Radio Sarajeva sa vrhunskim bosanskohercegovačkim umjetnikom, nažalost, nije bio ovaj događaj. Naime, Bosna i Hercegovina, po svemu sudeći, preživljava najtežu političku krizu u svom poslijeratnom životu, koji se ionako održava na Dejtonskim aparatima.
Kao osnivač i dopredsjednik najmlađe političke partije u zemlji – Naše Stranke, gospodin Danis Tanović ovaj put je sugovornik sa kojim govorimo o izlazima iz političke, ekonomske i društvene provalije u kojoj se nalazimo.
Gospodine Tanoviću, situacija u BiH je po mnogima zabrinjavajuća. Zabrinuti su ljudi u zemlji, iz međunarodne zajednice sve češće se čuje da ni Bosna i Hercegovina kao država nije do kraja definisana, izvještaji govore da smo najnepismenija, najnekonkurentnija, najneperspektivnija i najkorumpiranija zemlja u regionu, a vrlo vjerovatno i u Evropi. Kako vidite današnju društveno-političku situaciju u zemlji?
Ja živim ovdje sa svojom porodicom tako da sve ovo što ste nabrojali osjećam svaki dan, kao i svi ostali, na svojoj koži. Nema sumnje da je situacija, da budem precizniji, ovaj užasavajući socijalni haos i slobodni pad kroz vrijeme rezultat vlasti od rata do danas. Meni je jasno ko je ovo uradio i ko ovo radi, a nadam se da je to napokon jasno i većini građana i građanki BiH. Ali ja mislim da se moramo prestati baviti kafanskom autopsijom situacije i da moramo početi tražiti izlaz iz ove situacije. Glasanje za stranke na vlasti je glas za novi rat. Nadam se da će glasači 2010. godine dati šansu novoj generaciji bh. političara i strankama koje ne mašu mačevima, koje ne vežu pa potom razvezuju nacionalne zastave nego nude nova i konkretna politička i ekonomska rješenja za naše svakodnevne probleme.
Naša stranka je jedna od rijetkih koja zaista prihvata Daytonski sporazum….?
Naravno. Daytonski sporazum je važan dokumenat za BiH. Ja lično mislim da bi BiH bila efikasnija i bolja država bez daytonskih entiteta, bez 14 vlada i 200 ministara, ali promjene tog sporazuma moraju i mogu biti urađene samo uz saglasnost onih kojih se tiču. Daytonski sporazum je najčešće izgovor za nerad i održavanje sadašnjeg statusa quo. I daytonski sporazum kao i Ustav, uostalom kao i svaki drugi važan državni dokumenat, sadrži unutar sebe mehanizme za sopstvenu promjenu. Jasno se kaže ko ga i kako može mjenjati. Sve ostalo je poziv na rušenje državnog poretka, odnosno rat.
Kako ocjenjujete dosadašnje rezultate Naše stranke, kao relativno mlade političke partije? Gdje se uradilo puno a gdje mislite da se moglo bolje?
Urađeno je, ja mislim, jako mnogo. Stranka je kao ledeni brijeg. Jedan dio onoga što se radi je vidljiv, ali je veći dio uloženog truda nevidljiv do samih izbora. Stranku čine ne samo ideja, nego još više sama organizacija. Mi smo krenuli od ideje i sada smo u fazi izgradnje stranačke infrastrukture. To je ogroman i težak posao i ja sam jako zadovoljan kako napreduje. Mi smo na lokalne izbore izašli samo šest mjeseci nakon osnivanja. Krenuli smo u kampanju bez novca, bez organizacije, samo srcem, što bi se reklo. Danas je Naša stranka nesto sasvim drugo u odnosu na to vrijeme. Mi smo se proširili i još se organizaciono širimo i po Federaciji, a posebno po RS-u. Putujemo po zemlji, pričamo direktno sa ljudima, slušamo šta govore i objašnjavamo im svoj program. Bilboardi i spotovi nas zanimaju manje od direktnog kontakta sa glasačima. Biti na bilboardu i biti na tv-u znači da stranka ima puno para, a ne da ima rješenja za probleme ove zemlje.
Koga smatrate odgovorim za katastrofalno stanje u obrazovanju djece i mladih ljudi, pri čemu ne treba posebno napominjati od kolikog je to značaja za budućnost cijele zemlje, i imajući na umu da je skoro polovina ženske djece u ruralnim dijelovima BiH nepismena?
Za sadašnje stanje su odgovorni oni koji su na vlasti. BiH je nakon rata dobila finansijsku pomoć koja prevazilazi pomoć koju su dobile Njemačka i Japan nakon 2. svjetskog rata.
Gdje je to otišlo? Vidite li vi išta od tih novaca? Bosanci i Hercegovci su vrijedan, snalažljiv narod. Naši ljudi u inostranstvu su priznati i poštovani radnici i stručnjaci. Zašto? Zato što im tamo sistem omogućava da se takmiče s drugima pod istim uslovima. Bosna i Hercegovina po mom, a i mišljenju ekonomista u Našoj stranci, ima ogroman razvojni potencijal koji je trenutno pod opresijom. Državna administracija je organizovana tako da koči, spriječava biznis i čini mi se da joj je jedina misija da ponižava i frustrira građane pred šalterima.
Ne znam da li vam je to poznato, ali Bosna i Hercegovina je prije rata bila republika sa najvećim procentom visoko obrazovanih ljudi. Kako smo završili kao najnepismenija nacija u regionu i šire – pitajte one koji su na vlasti. Moje je mišljenje da strankama na vlasti odgovaraju jedino nepismeni i neobrazovani glasači.
Šta je, prema Vašem mišljenju, suština nerazumijevanja sarajevskih odbora Naše stranke i SDP-a koje je nedavno kulminiralo prepucavanjem preko medija?
Suština tog sukoba je jedna loša, jako loša investicija u gradsku televiziju koja se zove NTV 99. Država i stranke se trebaju kloniti vlasništva nad medijima. Mediiji moraju biti nezavisni da bi mogli služiti svojoj osnovnoj svrsi. Pošto je NTV 99 kupljena parama poreskih obveznika, a ne od partijske članarine SDP-a, smatrali smo da to nije u redu i to smo rekli.
Čitava stvar sa kupovinom NTV 99 je relativno minorna, pogotovo kad se stavi u kontekst ozbiljnih problema s kojima se suočavamo kao država i društvo. Meni je drago da su oni koji predstavljaju Našu stanku u Gradskom vijeću – Lejla Somun i Sanja Lazar, i na tom primjeru pokazale šta znači principijelnost i šta znači odgovornost. Meni nije važno ako ćemo mi zbog svojih principa izgubiti neku poziciju u gradskoj vlasti, ali mi je važno da zbog učešća u vlasti ne izgubimo svoju principijelnost, zbog koje smo se osnovali.
Znači li to da je projekat pravljenja gradske televizije i pokrivanje tuđih dugova bio glavni razlog za razlaz SDP-a i Naše stranke u Sarajevu?
Jeste. Mi smo bezbroj puta s gradskim SDP-om razgovarali o tom projektu. Pokušavali smo ih odgovoriti od toga. Nudili smo im alternativna medijska rješenja kako bi grad Sarajevo izašao iz medijske blokade u kojoj ga drže kanton i njegovi mediji.
Medijska blokada i neprijateljstvo nekih medija prema sadašnjoj Gradskoj upravi je činjenica. SDP je smatrao da je kupovina NTV 99 rješenje za tu blokadu. Mi mislimo da nije.
Čak i kada je neslaganje postalo javno, iz Kantonalnog odbora SDP-a i dalje su tvrdili da se nisu razišli sa cijelom Našom strankom, već da je to slučaj samo u Sarajevu. Kako sada stvari stoje i u kakvim su odnosima NS i SDP?
To je lokalni problem, na nivou Sarajeva. I mi i oni se slažemo oko toga šta treba uraditi. Razlikujemo se u tome kako to napraviti. Gradonačelnik Behmen je jedan dobar i pošten čovjek i možda je naš plan za promjene u Sarajevu bio preambiciozan za nekoga ko je, de facto, na kraju svoje karijere. S druge strane, šteta je što je SDP dopustio da im pojedinci na kantonalnom, sarajevskom nivou saopštenjima za javnost formulišu politiku i strategiju.
Ja se nadam da će se to promjeniti i da će se SDP «trznuti» iz ovog apatičnog stanja koje je vjerovatno rezultat razočarenja zbog dugogodišnjeg tavorenja u opoziciji.
Ja mislim da su izbori 2010. godine istorijska šansa za promjene, za dolazak na vlast novih, svježih političkih snaga koje protiv nacionalističkog bloka i njihove ratne retorike imaju šansu samo ako se ujedine u snažnu alternativu. Vrijeme je da ona, do sada tiha, suzdržana većina građana i građanki BiH, koja hoće napokon da počne da živi jednim normalnim životom, kaže nacionalistima – dosta više sa ratnim huškanjem, dosta više sa pljačkanjem društvene imovine, dosta više ovih ljudi koji nacionalne interese i prijetnje novim ratom koriste kao plašt kojim kriju svoje nezakonito bogaćenje na našim grbačama!
Dakle, ono što mene zanima je da se politička alternativa sadašnjoj vlasti ujedini i pobjedi na izborima 2010. Volio bih da se 2015. nađemo u situaciji da je sve u zemlju manje-više sredjeno i da je nešto poput slučaja NTV 99 najveći politički skandal.
Često se može čuti da ni SDP ni NS nemaju puno izbora kada su stranačka partnerstva u pitanju, u smislu da ostaju samo nacionalisti ili njihovi simpatizeri. Imaju li alternativne, zdrave snage u obje stranke dovoljno volje da se okupe oko zajedničkog poduhvata koji bi BiH pokazao i nešto drugo osim dna svake vrste?
Sve nacionalne stranke su u stvari jedna stranka, jedan te isti blok, koji, posebno pred izbore, nameće stalno jednu te istu priču. Srpske stranke svojom retorikom zbijaju redova bošnjačkih i hrvatskih stranaka i obrnuto. To je jedan politički perpetum mobile, sistem spojenih posuda, zatvoreni krug, kako god hoćete, koji je pokrenuo Milošević krajem 80 tih i mi moramo naći snage da ga prekinemo sljedeće godine.
Kao što sam rekao, mi tražimo rješenje koje će omogućiti stvaranje ujedinjene opozicije koja može BiH pokrenuti iz ove agonije prema Evropi, prema NATO-u, prema onome što ova zemlja može biti. Naša stranka i SDP su stranke koje imaju kapacitet da oko sebe okupe opoziciju koja bi bila u stanju preuzeti vlast.
Mi svakodnevno razgovaramo sa SDP-om o ovome i uvjeravam vas da imamo iste ili vrlo slične motive i ciljeve. I njima i nama je jasno da situacije poput ove u gradu Sarajevu samo štete. Ljudi gledaju i u nas kao i njih kao posljednju nadu, a mi se svađamo oko televizije i opanjkavamo jedni druge, dok se pravi krivci za ovo stanje, oni koji su na vlasti u kantonu smiju i trljaju ruke.
Ja sam u ovo sve ušao kako bih okupio ljude oko ideje mira, zajedničkog zivota, boljeg života, boljih škola, pravednijeg društva. Da prekinemo podjele po imenima, po vjeri, po bilo čemu. Naša stranka je postala zajednička kuća za sve nas koji na političkoj sceni nisu imali kuću. Ovo je divna zemlja i u njoj ima mjesta za sve nas. Naše različitosti nisu problem, kako nacionalisti tvrde, to je naše bogatstvo. To je duh Naše stranke, to je naš statut, naš program.
Šta smatrate odgovornim političkim ponašanjem svih alternativnih snaga, u situaciji kada je premijer jednog od bh. entiteta Milorad Dodik, legitimno izabran na funkciju u državnom sistemu koji svakodnevno nekulturno, brutalno i bahato ruši, jer priznaje samo silu. Je li to podizanje krivičnih prijava, kao što su to najavila gradska vijeća Tuzle i Sarajeva, zbog omalovažavanja žrtava Markala i Kapije, ili smatrate da rješenje problema leži negdje drugo?
Naravno da je Dodikova retorika opasna po mir u BiH. On se igra šibicama na buretu baruta. Očigledno je da čovjek zna nešto što mi ne znamo. Možda on misli da će, ako ne bude premijer RS-a, istraga o njegovom ličnom poslovanju doći na sud i da će on završiti u zatvoru. On se ponaša kao da vjeruje da su za njega naredni politički izbori igra u kojoj on ide na sve ili ništa. Možda misli da je agresivna, ratna retorika, jedini način da ljudi ne pričaju o pepeljarama od 2000 maraka koje je kupio za svoju vladu ili o milionskom kreditu koji je dao svom sinu. U svakoj normalnoj zemlji od političkih subjekata se traži da priznaju državu i ustav zemlje u kojoj se politički nadmeću i da ne pozivaju na nasilje i mržnju. Zato mi i nije jasno da međunarodna zajednica ne insistira na tim istim pravilima i kod nas, gdje njihov predstavnik ima adekvatne ovlasti da to spriječi. Nacionalizam je u politici najjeftinije gorivo.
S kojim eventualnim partnerima Naša stranka izlazi na naredne izbore?
Ja sam jako sretan što se u članskoj karti Naše stranke nalazi deklaracija UN-a o pravima čovjeka. Svaka opoziciona stranka koja je spemna da potpiše tu deklaraciju je naš potencijalni partner.
preneseno uz dozvolu sa portala radiosarajevo.ba (septembar 2009)