Skroz je ustvari nastao kao ljubav prema muzici. Tu je naravno i želja za promjenom na tadašnjoj, a postratnoj muzičkoj sceni.
Adnan Šaran
Povodom značajnog jubileja koji večeras koncertom u Domu mladih obilježava grupa Skroz, kratko smo porazgovarali sa frontmenom sarajevskog benda, Adnanom Šaranom.
Kakav je osjećaj biti prisutan 10 godina na domaćem estradnom nebu?
– Naravno da mi je drago što smo uspjeli opstati toliko dugo. Nemam uopšte osjećaj da smo toliko dugo na sceni. Osjećam se kao da smo prije tri godine izdali prvi album. Osjećaj da si tu na estradnom nebu deset godina i da ljudi ne samo što pjevaju nego se i nalaze u tvojim pjesmama je stvarno predivan i to je ono što mi daje snagu. Postoji kineska kletva “dabogda živio u zanimljivom vremenu”.
Ima li nostalgije za danima otkrivanja mogućnosti vlastitog talenta?
– To je jedan stalan proces.
Jesi li zadovoljan desetogodišnjim ostvarenjima i šta bi dodao ili oduzeo da možeš?
– Uvijek ima stvari koje bi mijenjao, pošto bez samokritike nema ni umjetnosti.
Misliš li da si / ste ljudima rekli više nego šte trebali?
– Mislim da sam im malo rekao, tako da razmišljam o pisanju knjige, filma ili tako neke druge forme kazivanja.
Je li Skroz nastao kao furka ili protest prema nečemu / nekome ili se radi o nekoj trećoj opciji?
– Skroz je ustvari nastao kao ljubav prema muzici. Tu je naravno i želja za promjenom na tadašnjoj, a postratnoj muzičkoj sceni.
Kad bi se bacio u publiku sa bine, misliš li da bi te uhvatili i zašto?
– Nikad se ne bi bacao u publiku, malo sam prerastao skakanje u publiku, možda bi skočio u neki čips ili u neku gutu papirnatih novčanica.
Primjetna je letargija i bezidejnost u svim segmentima našeg društva, pa i u muzičkim vodama (čast izuzecima). Tvoje mišljenje – zašto, osim nedostatka finansijskog magneta, nema želje kod mladih da se aktivnije uključe u muzička, uopšte kulturna, dešavanja u našoj sredini?
– Zbog raznih aspekata. Kao prvo to nije nimalo jeftin hobi, pogotovo kad ti izdavačka kuća traži gutu para da bi izdala vaš album prvijenac. Onda kad snimiš spot u koji uložiš 3-4-5 hiljada, lokalne medijske kuće ti ga zavrte 3 do 4 puta… ali fala bogu ima i internet na kojem će besposleni forumaši tako rado popljuvati to što si uradio. Ma mi smo divna sredina.
Jesi li spreman protutnjati kroz još deset godina istim žarom?
– Naravno i uživam u tome. Kad budem mislio da nemam šta reći sam ću se isključiti.
Želiš li da nekad tvojim imenom nazovu ulicu ili trg?
– Za to moraš biti mrtav, a još mi se ne umire.
Sad bi na male il’ čize-blize?
– Ni jedno, ni drugo. Sad bi malo na neko egzotično ostrvo na zasluženi odmor sa svojom malom obitelji.
razgovarao: Nermin Čengić