Gdje god bi se pojavili, a uvijek su bili skupa, izazivali su pažnju. O njihovoj ljubavi pričalo je Sarajevo.
O kakvoj nezavisnosti da pričamo, kakav jubilej da slavimo i šta je ovdje zaista nezavisno? A da se odlučimo za istinu i odvajanje bitnog od nebitnog, svakodnevnog od vjekovnog, jasnog od nejasnog, pa si priznamo kako su jedine stavke, koje su se osamostalile u toj narečenoj nezavisnosti tek pamet od mozga, smisao od razloga i normalan život od konstantnog privida normalnosti? Jer…
Zaista je uvreda vlasitom životu neprekidno posmatrati izvještaje dnevno-političkog cirkusa, umjesto dati prednost posmatranju promjene boja na lišću. Da, to jeste ciklus koji se ponavlja svake godine, a opet, nije li daleko rjeđe od ponavljanja štavljenih cirkuskih tačaka, istrošenih arlekina koji više nemaju ni ideje ni smisla za ostanak barem u toj višestruko uvježbavanoj tački.