Neću da zaboravim!

Opsada Sarajeva je trajala od 2. maja 1992. do 26. februara 1996., odnosno 1.425 dana što je najduža opsada u modernoj istoriji čovječanstva.

Opsada Sarajeva
Sarajevo je 4 godine opsade ostavljen bez vode, struje, plina, a zalihe hrane su brzo nestajale. Groblja su se širila. 10'615 osoba, od čega 1'601 djece, je ubijeno, a više od 50,000 osoba je ranjeno, od kojih su mnogi ostali trajni invalidi.

Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, svirepo je napadnuto 5. aprila 1992. godine, kada je Jugoslovenska armija potpomognuta ovcama Srpske demokratske stranke, opkolila grad i krenula u stezanje obruča oko pola miliona stanovnika grada u srcu Evrope, grad u dolini rijeke Miljacke, okruženog planinama na kojim je tokom četiri godine bilo smješteno više od 260 tenkova, 120 minobacača i hiljade oružja manjeg kalibra, koji su svo vrijeme aktivno dejstvovali po gradu.

Od 2. maja 1992. godine Sarajevo je u potpunoj blokadi. Dijelovi grada su okupirani, a slobodni dijelovi su izloženi konstantnoj artiljerijskoj vatri. Svakodnevno je napadano što ciljano što nasumično, a među metama su, osim ljudi, bile i bolnice, biblioteke, muzeji. Zvjerima su posebno interesantne bile one lokacije gdje su građani stajali u redovima za hljeb i vodu.

Četnici su tada zapalili zgradu Pošte, čime je grad ostao bez telefonskih komunikacija sa svijetom. U ljeto 1992. godine su zapaljivom municijom razrušili i spalili Vijećnicu u kojoj je smještena Nacionalna biblioteka BiH i tom prilikom je zauvijek izgubljen skoro cijeli knjižni fond biblioteke i dokumentacija o izuzetno bogatoj istoriji Bosne i Hercegovine.

Otvaranjem sjeverozapadnog prilaza gradu, odnosno reintegracijom naselja Vogošča i Ilijaš, 26. februara 1996. godine, Sarajevo je proglašeno otvorenim gradom. Grad Sarajevo je tokom opsade ostavljen bez vode, struje, plina, a zalihe hrane su brzo nestajale. Groblja su se širila. 10.615 osoba, od čega 1'601 djece, ubijeno je u Sarajevu tokom ratnog perioda. Više od 50.000 osoba je ranjeno, od kojih su mnogi ostali invalidi.

Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Dejtonu i dolaskom međunarodnih vojnih snaga – IFOR, četnici počinju napuštati okupiranu teritoriju oko grada, ostavljajući iza sebe ruševine i smeće. Posljednji okupirani dio grada – naselje Grbavica. četnici napuštaju 19. marta 1996. godine. Opsada Sarajeva je trajala od 2. maja 1992. do 26. februara 1996., odnosno 1'425 dana što je najduža opsada u modernoj istoriji čovječanstva.

Neću da zaboravim!

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Nermin Čengić

6 Odgovori na “Neću da zaboravim!”

  1. Svaak cast drug, skoro da sam zaboravio kako je bilo… Kada pogledam sve ove slike kontam dobro je iko ziv ostao…

  2. ja nisam ucestvovao u ratu, jer sam se tada rodio, ali su mi staratelji kroz duge razgovore obasnili sve…. nikada necu zaboravitit, ali cu oprostiti onima koji su odgovorni sto sam ostao bez oba roditelja, jer ja sam momak koji gleda unaprije ka buducnosti, ka bolje sutra… na nama je omladini da gradimo ovu drzavu u kojoj ce svi bitit ravnopravni, a oni koji ne zele dobro ovoj zemlji neka idu u zemlju koja im je bolja… JEDNA SI JEDINA BOSNA I HERCEGOVINA

  3. Necu da zaboravim.
    Mozda ja i ti necemo.Zaboravlja se i zaboravlja da zaboravlja.Sta je sa novim generacijama i one nebi smjele zaboraviti.Kako?
    -U zakon o praznicima na nivou Federacije i na nivou BIH ugradi 11 juli kao dan zalosti.
    -Da se u nastavne planove i programe istorije uvede Za sve ucenike savrsne osnovne i savrsne srednje skole obaveza prisustvovanju casu istorije u Memorijalnom centru Potocari/Srebrenica.
    Ovo je minimum minimuma da se bar malo zaustavi zaborav jer drugi pisu istoriju.Valjda ce ministri naci sredstva za prevoz,sendvic i flasu vode.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *