Sarajevo nije grad ako ne riješi zločine nad Srbima

Vrijeme je da se i Sarajevo suoči sa svojom ratnom prošlošću i činjenicom da su u tom gradu za vrijeme rata vršeni zločini nad građanima srpske nacionalnosti

Svetozar Pudarić, potpredsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Federacija BiH, smatra da je došlo vrijeme da se i Sarajevo suoči sa svojom ratnom prošlošću i činjenicom da su u tom gradu za vrijeme rata vršeni zločini nad građanima srpske nacionalnosti.

Svoju inicijativu da se na Kazanima, jednom od brojnih stratišta Srba u Sarajevu, podigne spomen – obilježje Pudarić smatra dugom prema žrtvama zločina, a ne, kako kaže, stavom pojedinca koji će mjesec ili dva puniti novinske članke.

Došlo je vrijeme za pokretanje inicijative

“Mislim da ovo društvo napokon treba da sazre i da pogleda samo sebe, ne uljepšano i ušminkano, nego onako kakvo stvarno jeste. Po meni, ne samo pitanje Kazana nego i brojna druga bolna pitanja su trebala biti otvarana i rješavana mnogo ranije jer bi svima nama bilo lakše razgovarati i o našoj prošlosti i o našoj budućnosti.”, kaže Pudarić.

Pudarić smatra da se vrijeme promijenilo i da ova inicijativa proizlazi iz njegovog i opredjeljenja njegove partije zahvaljujući čijoj je podršci imenovan i izabran za potpredsjednika FBiH.

“Očito je da su i neki drugi događaji u društvu omogućili da ova inicijativa bude pokrenuta i da sada, koliko ja vidim, prođe bez značajnijeg otpora. Svakako da je i ranije bilo vrijeme da se ona pokrene. Međutim, ili nije bilo ljudi koji su osjećali spremnost za to, ili su cijenili da je opšta situacija takva da ovo pitanje ne bi trebalo da se pokreće.”, rekao je Pudarić.

Ljiljan je simbol ponovnog rađanja i nevine smrti

“Pod zastavom s ljiljanima branila se RBiH. Oni koji su zloupotrijebili ili uprljali taj simbol, zbog koga ga više ne koristimo kao državno obilježje, jesu i ubijali pod tom zastavom. Baš kao što se ubijalo i pod petokrakom i pod nekim drugim simbolima koji su sadržavali najplemenitije ideale. Ljiljan sam donio namjerno zato što taj cvijet predstavlja simbol ponovnog rađanja i nevine smrti. Smatram da ovaj grad, ako želi da bude pravi grad, mora da se sjeti likvidacije i egzekucije porodice Ristović u Velešićima, koji su ubijeni za stolom, tokom ručka u vlastitoj kući. Taj čin niko ne može opravdati.”, poručuje Svetozar Pudarić.

Pudarić ne vidi ništa sporno u obilježavanju mjesta strijeljanja osmorice zarobljenih vojnika u Velikom parku, dok za Dobrovoljačku smatra da “možemo pričati danima. Ta kolona je za mene, a i sud će to pokazati, bila legitimna vojna meta, je su “u njoj bili vojnici naoružanim dugim cijevima.”

“Pustimo Dobrovoljačku na miru. Ona je dovoljno zloupotrebljavana. Htio bih da pomenem i ubistvo dvoje djece snajperom na Grbavici. Ne znam ko može tvrditi da su ta djeca bilo kakvi neprijatelji i ko može tvrditi da je heroj onaj ko je ispalio metke na tu djecu. Imamo mnogo toga, ne samo u Sarajevu. Logor u Čelebićima, ubistva u Bradini.”, napominje Pudarić.

Sistem u Sarajevu nije postojao

“Ne želim da licitiram i ne mislim da se suština krije u brojevima. Suština se krije u razlozima zbog kojih su ti ljudi ubijani i načinima na koji su ubijani. Na primjer, za mene i za moju ličnu tragediju nebitno je da li je u Jasenovcu ubijeno 500.000 ili 20.000 ljudi jer se i u jednom i u drugom slučaju radi o industriji zločina čija je namjera bila istrijebiti Srbe u NDH. Lično i privatno, za mene je smrt moje tetke u Jasenovcu najveća moguća tragedija. Ne može biti ni veća, ni manja utvrđivanjem činjenice o tome koliki je broj ljudi tamo ubijen. Za onoga ko je izgubio člana porodice, ubijen je cijeli svet. Slično je i sa pitanjem broja ubijenih sarajevskih Srba. Mi ni na Kazanima ne znamo još uvijek tačan broj ubijenih i teško da ćemo ga ikada i znati jer oni koji posjeduju tu informaciju je neće dati.”, govori Pudarić, napominjući da su kosti pronađene u Kazanima ugljenisane u tolikoj mjeri da se ne može utvrditi da li je riječ o kostima jedne ili više osoba.

“Za Sarajevo sam ubijeđen da se ne radi o sistemu. U periodu kad je većina zločina počinjena, sistem u Sarajevu nije postojao. I civilna i vojna vlast od aprila 1992. godine bukvalno se raspala! U gradu niste imali uspostavljenu jedinstvenu liniju komandovanja i nadzor nad jedinicama. Jedini koji su relativno spremno dočekali rat bili su policajci i kriminalci. Oni su najspremnije dočekali rat.”, tvrdi Pudarić.

Pudarić podsjeća da ratni komadanti nisu bili pod punom kontrolom jer se, smatra, “nije se ni pokušavala uspostaviti puna kontrola, kako se ne bi morala preuzeti puna odgovornost nad tim jedinicama”.

“Može se reći da je neko blago okretao glavu i namjerno nije htio da zna. Pitanje je sad da li su znali ili ne. To znaju ti ljudi, ali Sarajevo nije Rusija pa da vijesti putuju 30 dana s kraja na kraj. Sarajevo nije ni fildžan, pa sami zaključite.”

Dokazi koje bi komisija za ispitivanje prikupila, bili bi dobra osnova da se procesuiraju zločini nad Srbima u Sarajevu.

“Kroz izjave svjedoka, dokumentaciju, sigurno bi mogli imati osnovu da tužioci ocijene kako postoje razlozi za pokretanje krivičnog postupka protiv određenih lica ili grupa. Ako komisiju doživljavate kao nekoga ko će donijeti konačan sud, onda ste u zabludi. Prema informacijama koje imam, nalog za ubrzavanje tih istraga postupajući tužioci dobili su pre 10 do 15 dana i ja sam sretan zbog toga. U potpunosti podržavam odluku gospođe (Lidije) Korać, koja je taj nalog izdala, i smatram da to treba što prije završiti.”, kaže Pudarić.