Ay, Carmela 200!

Premijera održana 19. marta 1999. godine u Amfiteatru „Raguse“, Sarajevo

Sarajevski ratni teatar SARTR, 19. marta 2012. će kao dio ovogodišnjeg programa obilježavanja 20. godišnjice svoga osnutka organizirati 200. izvedbu svoje kultne predstave Ay, Carmela suvremenog španjolskog pisca Josea Sanchisa Sinisterrae u režiji Roberta Raponje, u kojoj su maestralne glumačke kreacije ostvarili dramska prvakinja SARTR-a, Selma Alispahić i dramski prvak Kamernog teatra 55, Dragan Jovičić.

Premijera predstave održana je 19. marta 1999, na tadašnjoj, skučenoj sceni SARTR-a u Amfiteatru ”Ragusa”, i kako se dogodila u okviru Sarajevske zime 1999, zahvaljujući direktoru ”Zime” Ibrahimu Spahiću, bili su joj nazočnim i gosti iz Mediteranskog teatarskog instituta (MTI). Tako se, opet, dogodilo da predstava Ay, Carmela svoje prvo gostovanje uopće ima u italijanskom gradu Ferrari, već početkom avgusta 1999. godine.

Predstava se ”pročula”, i tako je, domalo, pozvana da u Crnoj Gori, decembra 1999. ”probije zid” 10-godišnje izolacije ove Republike od kulturnih događanja u ex Jugoslaviji. Frenetično je primljena u Crnogorskom narodnom pozorištu u Podgorici, na Cetinju, u Tivtu, Budvi, Baru…

Ma njena istinska europska afirmacija počinje u novembru 2000, kada nam dr Antonio Cabidu, direktor Teatro de Sardegna u Cagliariu organizira pravu turneju Mediteranom: dvije predstave u kolijevci Renesanse, Firenzi, nastup u Pigni na Corsici, i tri nezaboravne izvedbe u Cagliariu, tim prije što smo se, tamo, prvi puta sreli s autorom Ay, Carmele, Joseom Sanchisom Sinisterrom!

Naredna bitna europska ”stanica” bio je 2001. francuski Bordeaux gdje nakon triju izvedbi Ay, Carmele u GLOB Theatreu i iznimnog prijema kod publike, SARTR uspostavlja svoju najplodotvorniju međunarodnu suradnju, koja će, uz brojne razmjene gostovanja, do 2007. rezultirati i dvjema koprodukcijama sa ovim teatrom.

Uz obilježavanje 10. obljetnice osnivanja SARTR-a, predstava Ay, Carmela je već je krenula u osvajanje europskih metropola: Ljubljana, Skopje, Beograd, Prag i London, da bi se gostovanje u Stockholmu zbilo na kraju višednevne turneje po Švedskoj. Na ovoj turneji dosegnuli smo najsjeverniju tačku Euro-pe: igrali smo u švedskom Sundsvallu, koji je u odnosu na najjužniju tačku, italijanski Cagliari na otoku Sardegna, udaljen cca 4.000 kilometara.

U međuvremenu nastupili smo u Beču, te postali redovnim gostima Slovenije i Hrvatske, a posljednju turneju izvan granica BiH imali smo početkom maja 2010. u pet gradova, ovaj put, na sjeveru Crne Gore. Ukupno, Ay, Carmela je doživjela 48 inozemnih izvedbi, dakle, jednu četvrtinu, a otprilike toliko puta je izvođena i uzduž i poprijeko Bosne i Hercegovine.

Nastupi u gradovima naše zemlje imali su razne poticajnosti. Nakon što smo, 1. decembra 1999. predstavu izveli na Šestim tuzlanskim pozorišnim danima, narednih godina, u Selminoj rodnoj Tuzli, nastupali smo još pet puta i uvijek 9. maja, na Dan pobjede nad fašizmom. Godine 2000. izveli smo je na Prvom Bihaćkom ljetu, eda bismo je u Bihaću izveli još dva puta, te tom prilikom i u razrušenoj Bosanskoj Krupi, u fiskulturnoj sali tamošnje škole, i pred najdo-stojnije odjevenom publikom! U Bugojnu je, pak, publika sjedila u bundama, jer je u dvoreni bilo minus 15. Izveli smo predstavu i u Konjicu, a pet izvedbi u Mostaru dogodilo se na tri scene: u Pozorištu lutaka i Narodnom pozorištu, na lijevoj, i ”Domu Stjepana Kosače” – na desnoj obali Neretve. U Stocu smo, na rodnim obalama Bregave Maka Dizdara, nastupili u okviru manifestacije Slovo Gorčina, a stigli smo i do obale Jadrana, u Neum. Nastupali smo, nara-vno, i na obalama rijeke Bosne, sceni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici. U Kaknju smo potakli program 100. obljetnice osnutka Rudnika mrkog uglja. U Visokom smo odali počast velikom glumcu Zaimu Muzaferiji. Stizali smo u Travnik, Tešanj, Cazin, Počitelj, u Gračanicu, Gradačac i u Goražde, a sa posebnim pijetetom i u Srebrenicu. Sva ta lijepa ”tumaranja” po Bosni svodila su se u Fojnici, gdje je Ay, Carmela šest godina zaredom izvođena na manifestaciji posvećenoj piscu Ziji Dizdareviću.

Sva rečena inozemna, kao i bh. gostovanja, pa i stotinjak sarajevskih izvedbi uvijek je obilježavala duboka simbioza gledališta i scene – zajednička katarza publike i aktera predstave. Otuda je teško izdvojiti bilo koju izvedbu. Ipak, 100. izvedba Ay, Carmele na sceni Kamernog teatra 55, 28. aprila 2002. godine kojom smo otpočeli obilježavanje 10. godišnjice našeg osnutka bila je, prema stepenu katarze, posebnom jer je gostom Sarajeva i SARTR-a bio njen autor Jose Sanchis Sinisterra!

Desetljeće kasnije, otpočinjemo obilježavanje 20. obljetnice osnutka SARTR-a – 200. izvedbom predstave Ay, Carmela. To ponajprije, znači potvrdu izvornog smisla Sarajevskog ratnog teatra – potrebe za slobodom, i u egzistencijal-nom i u stvaralačkom pogledu. Ulazeći u 14. sezonu svoga postojanja na dan svoje premijere, Ay, Carmela se svrstava među one rijetke, europske teatar-ske projekte za koje se, bez i najmanje dvojbe, može reći da su evergeen na svakoj paraleli europskog kontinenta.

piše: Safet Plakalo