“Mi koji smo preživjeli jedan strašan rat, nikad sanjali nismo da bi mogli doživjeli i drugi.“
Dara Sekulić
Velika pjesnikinja Dara Sekulić umrla je 12. aprila 2021. godine u Sarajevu u 91. godini, ostavljajući za sobom velik i značajan opus, ovjenčan brojnim priznanjima.
Rođena je u Kordunskom Ljeskovcu 29. septembra 1931. gdje je živjela, dok joj u junu 1942. ustaše nisu spalile kuću i ubile 14 članova porodice. Otac je poginuo na početku ustanka kao partizan, a majka umrla od tifusa za vrijeme pete ofanzive.
Drugi svjetski rat je provela u dječjem domu u Vojnićkom Grabovcu na Kordunu te u partizanskoj gimnaziji u selima Rujevac i Klasnić na Baniji, a nakon što je neko vrijeme bila u zbjegu u Italiji, s ostalom djecom se vratila u zemlju gdje je završila gimnaziju.
U Sarajevo dolazi 1953. godine i radi kao socijalni radnik, a nakon završene više škole i rada u školi i “Oslobođenju”, 1968. godine prelazi u “Male novine” gdje radi kao urednik do 1980. godine.
Početkom opsade Sarajeva, s unucima bježi u izbjeglištvo, prvo u Dečje selo u Sremskoj Kamenici, pa u Prištinu i na kraju u gradić Vlasotince u južnoj Srbiji, gdje je preživjela i bombardiranje 1999. godine. U Sarajevo se vraća u novembru 2002. godine.
Dara Sekulić je autorica tridesetak knjiga poezije i proze, uglavnom pjesničkih naslova, a dobitnica je više nagrada institucija u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji.
“Čitavog sam života bila izbjeglica“, rekla je Dara u jednom intervjuu. “Mi koji smo preživjeli jedan strašan rat, nikad sanjali nismo da bi mogli doživjeli i drugi. Zapravo, ja sam doživjela i treći jer sam s Kosova pobjegla u Srbiju gdje sam doživjela bombardovanje. Znam da u literaturi postoji pojam ‘izbjeglištvo iz života’, jer čovjek koji nikad nije preživio rat može biti izbjeglica iz života i vremena, pa na neki način i iz ljudskog društva, Međutim, ovo je konkretno političko izbjeglištvo koje je posljedica istorijskih, političkih, socioloških i drugih okolnosti, koje je bolno i koje ostavlja užasno nesređene i nesretne živote. Ta je tema prisutna u mojoj poeziji i to na jedan način koji veže dva pojma: izbjeglištva iz života i izbjeglištva iz društva“, govorila je Dara Sekulić.