Čudni su putevi gospodnji

Na koju će stranu visak pasti, saznajte u nastavku

piše: Nermin Čengić

Svašta će se još desiti ovdje, zapravo, tek dolazi najbolji period za biti prisutnim na ovim prostorima, sa naznakom na trokutastu skoro državu zvanu Bosna i Hercegovina.

Najava da je starog Torabija sin, popularni Mekki, zakazao novi sastanak sa svojim sljedbenicima u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, ovih dana je pobudilo interesovanje svega što se boji da će mu bit’ ugrožena supremacija širenja ideja i urlika nad najmanje jednim do tri naroda koji konstituišu skoro pa pravilnim trianglom u srcu jugoistočne Evrope.

Mekki, prezimenom Torabi je boravio tokom 2010. godine u Zagrebu, a potom i Sarajevu. Tom prilikom se sretrao sa svim i svačim u rečenim gradovima. Na opipavanje su mu dolazile rijeke lakomislenih kretena koji su dozvolili da spusti ruke na njihova tjelesa obećavajući da je u dosluhu sa bićima iz “brkine pete galaksije” koja sobom nose lijek od svih bolesti. Čak su i tada aktuelni entitetski premijeri (Mustafa Mujezinović), derogirajući poziciju i instituciju koju predstavljaju, primali tog marokanskog debila u svoje odaje, dajući mu priznanje za, pazi sad, ulivanje nade narodu, tj. obesmišljenom ljudskom organizmu puta nekoliko hiljada koji mu dođe pod ruke.

Ekskluzivni pojedinci društva su se listom nadali da postoji peta galaksija i da rečena bića stvarno nešto rade preko svog izaslanika Torabija. Ko sad se sjećam tadašnje nedoumice i nekih koje smatrah inteligentnim bićima. Pitali su se da li je taj bolesnik, željan pažnje i dodira sisa ovdašnjih žena i djevojčica, zaista neki gluhobilo nadčovjek. Urednici dnevnika mu posvetili minute i minute svojih emisija. Jesu, svega mi. Tada je Rijaset ovdašnji, prepustio pojedincima da stidljivo progovaraju kako to nešto baš i nije sasvim kako treba, ne usuđujući se napraviti neki rez ili konkretnu preporuku zabrane jer, na kraju, i sami počivaju na istim postulatima obećanja nevidljivog. Jednostavno, nije im ni samima bilo sasvim jasno da li im Mekki može pomoći u promicanju njihove ideologije ili ne, pa su sačekali da se debil izreda na mnogoj svjetini, pa “šta bog da”.

I bog dade da Torabi osjeti potrebu da dovrši nedovršen posao. Valjda mu se svidjele lokalne djevojčice i žene pa mu puklo da se vrne i osjeti još koju pod svojim dlanom. Ali, ne lezi vraže, u čaršiji poznato pod – šejtan. Ovaj put se Rijaset uzdiže iznad samog sebe i osjeti ugroženost poslanika iz pete galaksije. Organizova se, evo baš danas, sjednica popularnog Vijeća za fetve Rijaseta Islamske zajednice u BiH, koji na rečenoj, a uz to i vanrednoj sjednici u Sarajevu pod predsjedavanjem reisu-l-uleme Mustafe Cerića, “nakon uvida u izjave “nadriljekara-iscjelitelja” Mekkija Torabija i načina na koji on vrši iscjeliteljske seanse, zaključuje da se radi o neprihvatljivom djelovanju”.

Smijao sam se nekih deset minuta. Imam taj peh da mi se pred očima stvore slike u datim trenucima pa sam u ovom oslikavanju sjednice VzF Rijaseta vidio zamišljenog Cerića kako nad slikom Mekkija Torabija baca visak i odlučuje na koju će stranu isti krenut:

“Ako krene na istok, naš je.”, pomisli Cerić netom prije same odluke viska gdje će.

“Ako krene na zapad, njihov je.”, vrludala je misao Cerićevim korteksom.

Atmosfera u prostoriji je ključala. Znoj se cijedio sa čela “fetvaša” dok je preuzvišeni Mustafa pratio kretanje viska po slici Mekkijevoj. A visak, taj stari mačor, nećkao se nekoliko trenutaka kako bi Ceriću dopustio da doživi fleš kakav nije doživio ni na osnivačkoj skupštini BANU. Mustafa je trpio koliko je mogao, a onda se nestrpljivo podbočio ljevicom. Visak je konačno krenuo nizastranu. Zapadnu.

“Aha!”, povika Cerić, “Braćo, njihov je”, doda u euforiji trenutka.

Usljedio je stidljiv aplauz prestrašenog kolegija za fetve. Mustafa je podigao pogled i prostrijelio skup. Aplauz se rapidno pojačavao svakim novim pljeskom.

“Njihov je!!!”, odahnuše svi prisutni.

Život se ponovo vrtio među “fetvaše”. Medijima je odaslana poruka kako Mekki nije neki, te da se zabrani to što on nešto iako još uvijek niko nije načisto šta.

Ostade nam da vidimo da li će odluka Vijeća za fetve uroditi zabranom i hoće li Mekki Torabi dospjeti na hard-disk popularnog lokalnog imama Muhameda Velića, što će automatski sobom povući i zabranu klanjanja dženaze ovom “iscjeljitelju”. Ako usljedi zabrana, znaćemo ko žari i pali Sarajevom, pa i Bosnom i Hercegovinom, tačnije dijelovima koji nisu pod jurisdikcijom drugih država. Ako zabrana ne usljedi, očekivati je da će Torabija starog Mekki doći u priliku da oko sebe ponovo okupiti svoje sljedbenike, uz dodatak novih, što, u državi koje nema automatski znači da postoji izgledna mogućnost kandidovanja na narednim izborima, a evo imaju jedni, opštinski, čini mi se dogodine.

Dakle, kako rekoh na početku, svašta će se još desiti ovdje, tj. tek dolazi najbolji period ismijavanja samih sebe. Boj(te) se sebe, konstitutivni narode/i.