Jedan od predstavnika poslijeratne sarajevske alternativne rock-scene, grupa Erogene zone 29. jula 2015. godine će nastupiti u okviru Baščaršijskih noći na zajedničkom koncertu sa grupom Konvoj na Trgu djece Sarajeva. Tim povodom Sarajevska muzičko-novinarska legenda Želimir Altarac Čičak je proćaskao sa pjevačem Zona, Almasom Smajlovićem..
Almas Smajlović
Erogene zone se ponovo aktivirale. Kako teku pripreme?
– Duže vremena nismo svirali u Sarajevu iako smo imali neke nastupe po BiH. Sada smo pojačali probe i super je raspoloženje, malo smo se i zaželjeli, a sa Konvojem još iz ratnog perioda isprepliću nam se životi, koncerti i albumi. To je neka prirodna energija između nas i mislim da ćemo se svi dobro zabaviti i mi na bini i samim tim prenijeti pozitivnu energiju i na publiku.
U kojoj postavi sada djeluju Erogene zone?
– Pa to je već standardni trio Muhamed Trnka Muki – gitara, Nihad Malićbegović Metak – bubnjevi i ja. U ovoj postavi nastupamo već više godina.
Tokom svih bura i oluja Erogene zone zastanu pa krenu i eto ipak to kotrlja do danas. Šta se zbivalo u ovom periodu kreativnog predaha?
– Upravo si dobro rekao pored svih bura i oluja koje smo doživjeli proteklih dvadeset godina, a posebno od kada se na neki način aktivnije bavimo muzikom i od kada Erogene zone postoje pod tim nazivom puno toga se dogodilo, puno ljudi je dolazilo i odlazilo, ali eto nas trojica smo ostali srž benda, a Muki i ja smo ga i osnovali.
Posljednji vaš album unplugged “Mi nismo isti” objavili ste 2007, a snimili ga na koncertu u Bosanskom kulturnom centru 19. maja 2006. De da se podsjetimo kako se to zbilo?
– To je ispao naš najuspješniji album. Ni mi nismo očekivali da će taj koncert ostaviti takav pečat za sve one koji nas prate, vole i slušaju, a ostati i kao pečat nama kao najuspješniji koncert koji smo do tada uradili. Bio je najzahtjevniji koji smo do tada uradili. Mi smo željeli da sebi, a i publici ponudimo nešto novo, nešto što do tada nismo uradili, a to je da ove naše pjesme koje se već znaju uradimo kao akustičnu varijantu uz proširene aranžmane sa gudačima i još nekim instrumentima i ljudima koji su učestvovali u realizaciji tog koncerta.
To smo zabilježili na CD-u i DVD-u. To je naišlo na dobar prijem i pjesme su se počele ponovo vrtiti na radio-stanicama, a i ponovo su se izdvojile neke pjesme kao “Ti i ja “, a koja je snimljena još 1996/1997. Veliki broj publike je te pjesme otkrio i zavolio baš kako smo ih uradili na taj unplugged način, a na tom koncertnom DVD-u smo napravili multivarijantu gdje se mogu i vidjeti spotovi koje smo tada uradili, te galerija sa fotkama koje smo uradili na probama, koncertima i to bi bila nek mala biografija benda do tada.
Erogene zone su se od samog početka pridružile nekomercijalnoj sarajevskoj alter rock sceni i generaciji muzičara koja je bila poljuta, neki manje neki više u svojim pjesmama. Meni je posebnu pažnju u vašim ranim radovima skrenuo videspot pjesme “Sarajevo”. Kako ste se odlučili za tu turobniju varijantu?
– Mi nikada ne planiramo u smislu “sada ćemo to uraditi”, jednostavno se stvari tako dogode. Upravo kao ta pjesma “Sarajevo” koju je napisao Samir Omerbegović i puno ljudi je sarađivalo, a prvi put smo imali i klavir u našim pjesmama. Videospot je urađen jednim dijelom u Sarajevu, a drugim u Tuzli i nekako bez obzira na to svoje sivilo pronašao je put do publike. Mislim da je to jedna od naših boljih pjesama koju smo iznijeli na pravi način.
Koje bi bendove izdvojio iz vremena tvoje mladosti?
– Kada sam bio tinejdžer išao sam na koncerte bendova koji su svirali po sarajevskim klubovima kao grupe Azra u CDA i EKV u Domu mladih i kao klinac sam mislio to je to. Danas meni jedan od najvećih bendova je EKV, gledao sam ga u CDA i u Domu mladih i to je bio moj san i ja sam ostvario svoj dječački san kroz to sve. Nisam ni slutio da ćemo i mi kao bend postojati ovoliko i da ćemo snimiti toliko dobrih pjesama.
Jesi li propustio posljednji koncert grupe EKV koji sam ja organizovao u Domu mladih 7. decembra 1991. i koji je ujedno bio promocija tada aktuelnog albuma “Dum dum”?
– Ja nisam propustio nijedan koncert grupe EKV u Sarajevu i taj kad se desio, imao sam sedamnaest godina, a sestra me odvela na prvi koncert kada sam bio šesti razred, gledao sam grupu Azra u bašti škole “Miljenko Cvitković”.
Kako je tekla saradnja sa Bakirom Hadžiomerovićem i njegovom grupom Grafit sa kojom si snimio album “Ploča”?
– Mi se poznajemo još iz vremena ratnih godina i on je imao odličan bend Grafit i želio je da obnovi tu priču. Da sve te pjesme stavi na jedan album i da se one ponovo snime, a ja sam mu pomogao i na snimanju, svirao sam bas gitaru i prateći vokal i radio produkciju albuma i nastupali smo zajedno na koncertima. To je za mene bio super izlet u jednu novu priču sa dragim ljudima punim neke nove pozitivne energije koja nas je združila.
Kako ti se čini sarajevska pop-rock scena danas?
– Mislim da smo neorganizovani kao sistem. Pričali smo o mojoj generaciji muzičara. Mi smo bili užasno hendikepirani u vremenu u kojem smo odrastali. Kao ljudi i kao muzičari u tom postratnom vremenu jako puno bendova je bilo, a jako malo ostalo i opstalo. Naša generacija je poprilično najebala i drugačije je bilo snimiti ploču 1996. i 2006., jer to su druge dimenzije u svakom pogledu. Mi muziku volimo i nekako se trudimo da ne izblijedimo, da ne nestanemo iako dugo nismo objavili nove pjesme, zato i sviramo da se do novih čuju one što se već znaju.
Ima li nekih novih pjesama po ladicama da čekaju da se snime?
– Pjesama ima i ideja, ali želimo da se sve to poklopi, da sva trojica duvamo u istu tikvu i teško dok se tako što ne desi, da će se nešto novo dogoditi. Vidimo se na koncertu da čujete kako to trio Erogene zone radi uživo.