Pritisak i stalno alapanje zna biti učinkovito. Kod nas je nešto malo teže i traje duže jer je glupost već okoštala, pa dok prodre kroz oklop, al’ nećemo valjda odustati i predati se kretenima koji stvaraju te nove, potpuno imbecilne vrijednosti
piše: Nermin Čengić
Vlast u Bosni i Hercegovini je odavno niska burleska o kojoj ne vrijedi trošiti previše riječi. Koliko god im pridavao pažnje i pokušao razumjeti to ćeš dalje biti od riješenja, jer oni imaju svoju kombinatoriku kojoj ni očaj žive sile ne pomaže da se uozbilji i zaista uradi nešto smisleno i korisno. A vlast ko vlast, nit’ joj se žuri, a nema ni razloga jer niko ih ne tjera. Nije lako shvatiti sve te Nevladine organizacije odnosno Udruženja građana, posebno ove koji imaju izraženu političku dimenziju u svom djelovanju. Meni nije, a vjerujem da je malo kome drugom jasno šta je s njima? Čemu to uopšte služi, a uz to i ne radi.
Poznato je da popularno NVO mnogima služi kao jedan bezbrižan izvor lijepe zarade na ničemu, pardon, na “projektima”. Također se zna da postoje kombinacije pranja novca, a ni zavjereništvo nije strano obavještenom uhu. Vjerovati je da postoji i nekolikicina iskrenih i poštenih u cijelom tom skupu domaće aktivističke tjelesine koja već dugo nema, ako je ikad imala, neku korisnu funkciju. Gdje god pogledaš sve se vrti oko saopštenja i sterilnih “preporuka” dok, iako ih ima mali milion, od njih baš i nema neke koristi ovom društvu. Nemaju ko zna kakvog uticaja ako imaju ikakvog, a baš se i ne trude da ga osvoje. Samo nek’ se vrti.
Milorad Dodik, dežurna tema
Evo, ovo sa još jednom Dodikovom vikend-idiotarijom. Ne prođe malo spuca nas saopštenje okupano novim zaprepaštenjem. Kažu, Mile ništa ne valja. Iskonstruis'o novi igrokaz na Mrakovici u kojem je, između ostalog, izjednačio tekovine partizanske borbe sa tekovinama poznatim pod zbirnim nazivom Republika Srpska. Gledam i mislim se je l’ taj Mile jučer doš'o da prostire svoju jezičinu po utemeljenih 49% Bosne i Hercegovine il’ ga znamo i od prekjučer? Je l’ to isti onaj Mile koji davno ustvrdi da su Sarajevske Markale i Tuzlanska Kapija inscenirani? Da li se radi o istom il’ je neki drugi Dodik Milorad kojem je Grad Sarajevo najavio tužbu pa se naprasno sve smiri i nikom ništa? Čemu onda frka kontra Miloradovog poganluka koji ne prestaje već godinama? Evo baš za koji dan, 11. jula 2011. godine u Potočarima kod Srebrenice će porodice pobijenih osiguravati POLICIJA REPUBLIKE SRPSKE. Dakle, policija koja je pod istim brendom kasapila u prvoj polovini devedesetih prošlog vijeka, pa i ove koje se iskopalo iz masovnih grobnica i spremilo za ukop koji se ima desiti u ponedjeljak. Ko je nadležan i ko upravlja tom i tako nazvanom policijom i entitetom, skoro državom, nazvanom imenom teritorije ograđene krvlju i kostima? Ja sigurno ne. Biće da je Milorad Dodik.
Šta je tu i nakon 15 godina od izbijanja mira toliko sablažnjujuće da se opet krene s nekakvim saopštenjima. Samo se zalud troši konekcija, printeri se prže i medije se dovodi u nezgodan položaj da svoje tiraže “moraju” dizati na prostoru koji bi bio zgodan za koju humanitarnu akciju pomoći običnim smrtnicima koji skapavaju jer im nijedan entitet, a kamoli država ne mogu ili neće pomoći da ozdrave i prežive. Šta se može očekivati od neprikosnovenog ljubimca međunarodne zajednice koja svog junošu i nakon sasvim otvorenog pozivanja i aktivnosti na otcjepljenju entiteta RS od države BiH, nit’ kažnjava, nit’ sklanja, već ga se boji i još mu tetoši, blagonaklono gledajući na sve jasnije pripreme za konačno razbijanje Bosne i Hercegovine.
Zar isti taj Dodik nije lik koji je prije koju godinu utemeljio vajnu frazetinu “Republika Srpska i BiH”, ističući tako neupitnost entitetskog suvereniteta do sticanja nezavisnosti od BiH, a koju su svi redom preuzeli pa se i s druge strane entitetske linije zna ponekom omaknuti. Da ne pričam o tome kako je u Srbiji i Hrvatskoj sasvim normalno odvojiti RS od BiH bez da se iko pobuni. Dakle, je l’ to isti taj Milorad Dodik koji je na Mrakovici uporedio partizane s masakrima na kojima je “procvala” Republika Srpska? De, nek mi neko pojasni. Što se više sekiramo oko Miloradovog jezika koji se već godinama plazi na sve strane svijeta ispitujući stepen tolerancije ljudi oguglalih na primitivizam “velikog neimara” aerodroma i autoputeva kojih nema ili su u vječitoj izgradnji, to se on više zabavlja i smišlja nove fore i fazone? Ko to ima problem da sebi prizna kako Mile jebe bolje od Johna Holmesa (popularni velikokur iz prošlog vijeka), kad Mile zaista jebe bolje i od Johna Holmesa. Kakav je problem? Legitimno mu je dato 49% scene i on sad, za razliku od onih metiljavih 51%, zabavlja “svoj” narod nezajažljivo ga gazeći. Entertejner na kvadrat. I neka je. Šuti mu se, kaki se od straha kad grdosija progovori svojim kolokvijalnim vokabularom. Sve što ostaje jadnim prestrašenim Udruženjima je da bace koje saopštenje. Valjda da se zna da postoje, ne vidim drugog razloga.
Zar se neko nada da će se grohotni Mile izvinuti i reći da je pretjerao? Ako tako mislite vi stvarno imate veći problem od samog Milorada Dodika. On se samo dobro zeza i uzima pare. Može mu se. Pa nek’ mu se može. Šteta toliko potrošenih tonera na štampanje saopštenja.
Ekskluzivna prava na Potočare
Kakva grdna saopštenja, radite nešto korisno. Natjerajte institucije, od mjesne zajednice do Predsjedništva da hitno izglasaju zakon koji najstrožije kažnjava slučajeve kakvih je primjer taj Dodik. Pritisak i stalno alapanje zna biti učinkovito. Kod nas je nešto malo teže i traje duže jer je glupost već okoštala, pa dok prodre kroz oklop, al’ nećemo valjda odustati i predati se kretenima koji stvaraju te nove, potpuno imbecilne vrijednosti. Ima l’ igdje da je granica tom suludom strpljenju i bolesnoj bojazni?
Haj’, ba Udruženja, uradite nešto konkretno na eliminaciji najčišćeg oblika fašizma, ukislog otrova nacizma, a mogli bi usput zaustaviti i erupciju papanluka. Možda se ispuni svrha postojanja ako se barem krene u rješavanje problema. Jednostavno je da se hoće. Naklatiti se četnicima, ustašama, balijama, papcima koji ove godine drže EKSKLUZIVNA PRAVA PRENOSA DŽENAZE U POTOČARIMA 11. jula, i već je pola posla urađeno. Dalje se možemo i sami snaći. Sve dok se izdaju saopštenja i dok se neaktivnost pravda neimanjem nadležnosti, krembili će međusobno raskusuravati budžete koji im šutljiva marva redovno puni, a oni im se bestidno smiju u lice.
Ima li ko da “zgazi” debile koji su odredili ta EKSKLUZIVNA PRAVA PRENOSA DŽENAZE U POTOČARIMA? Ozbiljno pitam. Mislim, na šta to liči? O brukanju pred svijetom da ne pričam. Svjetske agencije ne mogu sebi doći od zaprepaštenja da moraju platiti nešto što je do sada i što bi trebalo uvijek i zauvijek biti besplatno kako nama tako i svijetu ali ove godine nije jer neko posjeduje EKSKLUZIVNA PRAVA PRENOSA DŽENAZE U POTOČARIMA. Ne bude li se nešto stvarno radikalno promijenilo u ponašanju svih tih opskurnih (ne)nadležnih Udruženja koja bi trebala, kaže se, biti korektiv vlasti, desiće se da na Mrakovici organizuju posjela Ravnogoraca (već se ispipava teren), a prenosi dženaza u Potočarima će preći u paket usluga koje se dodatno naplaćuju kablovskim operaterima koji otkupe ekskluzivna prava, pa ako imate dobrog operatera možda uz doplatu i pogledate nešto što bi trebalo biti besplatna obaveza svakog živog bića na Kugli zemaljskoj. Jevreji su poslije mnogih aušvica rekli NIKAD VIŠE pa se desi Srebrenica, a poslije mnogih srebrenica ne čujem da to iko govori. Možete zamisliti šta nas čeka u bliskoj budućnosti ako ovako nastavi.
Spremite se, polijećemo
U duhu takve prilagodbe novovrijednosnom sistemu za ne više od pet godina, a vrlo moguće i ranije, nimalo neće čuditi kad započne izmještanje grobova i cijelog Memorijalnog centra Potočari obzirom da su “Potočari plodna srpska zemlja”, kako to krasno ustvrdi Ljiljana Bulatović, oficijelna biografkinja srebreničkog dželata Ratka Mladića, koja redovno održava svoje promocije i književne večeri u gradovima Republike Srpske gdje ima status zvijezde. Vlast na to, kao ni danas, neće uopšte reagovati jer ni tada, kao i danas, neće biti oformljena osam mjeseci nakon izbora, niti će imati nadležnosti. Ni Udruženja neće reagovati osim saopštenjima pošto ni ona, kao i danas, neće imati nikakvih nadležnosti. Ostaje još narod, a tu smo ga baš najebali, jer narod je ovdje odavno izgubljena kategorija podijeljena na najmanje tri i niti je kad imao, niti sad ima, niti će, ako se šta baš ne desi, ikad imati bilo kakve nadležnosti.
Dakle, drugarice i drugovi, sestre i braćo, gospođe i gospodo, marvo, ako se šta ODMAH ne promijeni u pristupu životu, radu i (re)akciji ostaje nam samo da se izljubimo i jedni drugima kažemo: Spremite se, polijećemo! Za to svi imamo nadležnosti.
Nermin Čengić, juli 2011