Uživajte isto, ma daleko više ako uz kaficu odgledate jedan vrhunski rumeni zalazak sunca
Rumeni zalazak u Sarajevu
Kad te probudi zraka sunca, pa te opali po zjenici i ostane tamo nekih 10 minuta jer ti je mrsko u zemlji dembeliji i trepnut’, a kamoli pomjerit’ glavu, znaš da je dan koji slijedi predodređen za nešto sjajno. Kad se otkraviš od sna kojeg se više i ne sjećaš jer te ona ista zraka sunca potpuno uzela pod svoje, ustaneš, pa otkafenišeš uz neizbježni Fejsbuk gdje te dočeka pregršt poruka i komentara od kojih devedeset posto izazovu široki osmjeh. Ono deset posto je nus produkt pa zanemariš koznakakve napade sujete, ozlojađenosti i tupila i kojim asi baš ti najveći krivac za sve njihove nedaće.
Slijedi ugovoreni termin kod strašne zubarke koja ima najbolji posao na svijetu, nanosi ti bol, a ti joj se još zahvaljuješ. Hm. Stani malo. Pa nije ona jedina s tom privilegijom. Postoje i političari u Bosni i Hercegovini koji imaju istu privilegiju. Deru iz sve snage, a ti ako im ne zahvaljuješ makar im ne prigovaraš. Al’ dobro da sad ne kvarim. I tako ti zubarka oslobodi dovoljnu količinu endorfina da te drži do trenutka kad se pojave “nove nade, nove snage” uz pomoć starih provjerenih minderpuza kojima je cilj da te naljute, nasekiraju, iznerviraju, u krajnjoj liniji da ti se izrugaju. Al’ ne kloneš duhom pa se pridružiš, čak potvrđuješ njihove teoreme o sebi kao totalnoj budali i nesposobnjakoviću kojem je jedini smisao postojanja trlababalanovanje ljudima kojima je “dosta svega”. Napominjem, riječ je o ljudima kojima je već dvadeset godina “dosta svega”. I kad smo završili tu malu uzajamnu sado-mazohističku seansu, uhvatim se kako dumam o svemu na sljedeći način:
Na vrata ti dođe napirlitana bitanga koja se uskoro useli u tvoju vlastitu kuću. Ti ga primiš, vremenom ti preuzme domaćinstvo, i to pustiš. Onda ti počne klepat’ iz novčanika, a ti mu i to odšutiš. Pa ti “odradi” ženu/muža, i to mu dopustiš. Pa ti uzme i auto i motor i biciklo, i djecu ti zajebava, a ti i dalje ništa. I samo što te nije izbacio iz tvoje rođene kuće, a ti se odlučiš da zagalamiš. Ali ne na uzurpatora svog života nego na komšiju koji ti svo vrijeme govori da nije uredu to što ti bitanga radi. Iako svo vrijeme potvrđuješ komšiji, ipak ne činiš ništa da promijeniš situaciju nego čekaš da se nešto samo od sebe desi.
U međuvremenu je doselio i drugi komšija koji je odlučio da ti isto tako ukaže na probleme. Stari komšija u dobrom duhu novom komšiji pokušava objasniti situaciju i predložiti strategiju djelovanja. To, međutim, jako nervira novog komšiju koji bi da jaše na čelu kolone. Starom komšiji to ne smeta, ali je novi komšija toliko uzletio da je kompletan komšiluk okrenuo protiv starog komšije, osjećajući od njega ugroženost zbog vlastitih frustracija i nedostataka koji će ga svakako spustiti na zemlju kada se bude najmanje nadao. Stari komšija ne mari. Uradio je što je bilo do njega i ne želi otimati “slavu” novom komšiji koji, dok se upirao da anulira starog komšiju, zaboravi na tebe koji već danima stojiš na pločniku pred vlastitom kućom, dok ti se ona bitanga koja te iselila valja od smijeha. I tebi i tvom komšilulu.
Eto to mi se danas nešto vrtilo po glavi, dok mi ne zamirisaše filovane paprike. A evo kako su napravljene:
Miris filovanih paprika
FILOVANE PAPRIKE: Luk, bijeli luk i peršun nasjeckajte u sjeckalici skroz sitno. Rižu dobro isperite. U duboku posudu dodajte meso, veliku kašiku vegete, biber, jaje, rižu, i nasjeckani luk, bijeli luk i peršun. Sve dobro promješajte. Paprike sasvim očistite i filujte smjesom. nemojte puno nabijati, samo na vrhu pritisnite. Kuhajte poklopljeno, na laganoj vatri oko sat i petnaest minuta, zatim isključite platu i ostavite poklopljeno da se ohladi još oko pola sata. Servirati možete solo ili preliveno pavlakom, uz prilog kuhanog krompira ili pirea. Ako imate somun dobro i jest, ako ne zaganjajte frišak hljeb (ukoliko ne kupujete jučerašnji po manjoj cijeni).
Poslije paprika može i malo Fejsbuka uz kaf'cu, a i ne mora. Uživaćete isto, ma daleko više ako uz kaficu odgledate jedan vrhunski rumeni zalazak sunca.
Dobar tek ili jatnopri, kako vam volja.
piše: Nermin Čengić