Kanton pod vodom

Dešava se, brana ostane podignuta, a onda da spasiš svoju, potopiš tuđu glavu.

Mještani desetak sarajevskih naselja svaki put kada se naoblači spakuju kofere. Jer, kada kiša počne padati, znaju da je vrijeme za bijeg iz domova, pa ovako unaprijed spremljeni mogu se bolje organizovati.

Desi se ponekad i da pojedini stanari ne žele izaći iz kuća i po cijenu života. Kažu, gadi im se sve, a prvenstveno odnos vlasti prema njima. Tada im vlast, kao u filmskim scenama spašavanja, obezbjeđuje hranu, suhu ćebad i sve to dostavi čamcima. Vlasti godinama obećavaju i da će uska grla, tačnije korita rijeka, očistiti, urediti, produbiti… kako bi i oni, kao i ostatak stanovnika Kantona Sarajevo kišu dočekivali u suhim domovima.

Godine prođoše, ali ne desi se ništa. Krucijalno. Sporadičnih slučajeva čišćenja i uređenja korita u posljednjih godina bilo je. Naročito pred izbore. Međutim, na terenu se napredak ne vidi toliko. Barem na nivou vode koja ulazi u kuće napaćenih ljudi kojima se, dok su do pojasa u njoj, obećava pomoć u saniranju nastale štete. Naravno, dok su kamere upaljene. A čim se voda povuče, u većini slučajeva, nikom ništa. Stanari ostaju sami, čiste mulj, prave nasipe, da se osiguraju od svake iduće kiše. Jer nikad se ne zna, kiša može padati dan ili mjesec, oni nemaju garancija.

Samo jedna noć padavina može poplaviti dobar dio grada. Dešava se, brana ostane podignuta, a onda da spasiš svoju, potopiš tuđu glavu. Tako je bilo i posljednji put, Stari Grad se našao pod vodom, a onda se neko dosjetio. Brigo moja, pređi na drugoga. Pa se voda pusti, nek’ se sa plavnim valom bore oni koji su navikli. A onaj ko je ostavio branu podignutu, šta ga briga jer navikli su na Ilidži i u Novom Gradu plivati u dnevnom boravku.

Slično se dešavalo i sa kantonalnim budžetom. Prethodna Vlada spasavajući svoju, potopila je sve ostale glave. I budućih vlada i ljudi. Problem sa budžetom, za razliku od poplavljenih područja, gdje se voda povukla i stanje popravilo, jeste i taj što on iz dana u dan sve više tone. A spasa ni na vidiku.

Većina onih ovisnih o budžetu, svaki dan sve je glasnija. S pravom se žale na skresane plaće koje iz mjeseca u mjesec sve više kasne. S pravom se žale i borci i oni u obrazovanju. Ali, koristi nema, jer oni koji su podigli pa spustili budžetsku branu i time potopili Kanton, ne brinu. Njima voda nije ni do tabana. Za razliku od naših građana, koji grcaju u dugovima koje ne mogu vratiti. Baš kao i Kanton.

piše: Safet Huremović

Vezano: Nermin Čengić: (Na)Došla Miljacka