piše: Darjan Bilić
Moj problem sa SFF-om nekako jeste lične je prirode i naravi. Razumijem ja potrebe festivala za novcem i glamurom. Ma hajde, mogu shvatiti i crveni ćilim, jasno mi je da treba biti zatvoren saobraćaj, da nam trebaju zeleni trotoari koji se ne plazaju. Nikakav problem nemam ni sam medijima i njihovom željom da se od festivala stvori regionalni mega-sega događaj i doživljaj. Turisti mi ne idu na živce, čak ni oni koji čekaju sa aparatima fotografskim kako bi se slikali sa omiljenim glumcem, glumicom il’ sa kim već. Ne mogu kao pojedinac osporiti ni uspjeh festivala. Za jako kratko vrijeme iza sebe je ostavio Pulu i Beograd koji su imali dužu tradiciju i ako baš hoćemo nema boljeg otvorenog kina od pulske Arene.
Sve je postignuto, ne preko noći. Nije da ja sad ‘nako žugam bez'ze, samo da mi prođe dan, moj problem je sa poltronstvom i šutnjom. Dvoličnost me ubi i svakako ubi me odsustvo sekularizma. A možda najviše od svega boli me licemjerstvo.
Mislim da je ovo druga godina (ili treća) da se u glavnom nadri-gradu države koje još nema jedna kulturna manifestacija prilagođava vjerskom kalendaru. Pomjera se festival, ne da bi njegovi posjetioci i gosti upražnjavali post… joook to. Festival se pomjera kako bi sponzori mogli biti alkoholni napitci, cigarete i koješta jer oni plaho plaćaju. Pomjera se da bi noćni život bio onako malo raskalašniji i kako bi fol grad živio punim plućima svih devet dana u godini, te kako bi skorojevići i mediji imali besplatan ulaz na svirke, projekcije filmova i kako bi uz sve to trošio se alkohol u onako pozamašnim količinama, a da neko ne pomisli kako radi nešto loše i pogrešno, kako se griješi i kako se živi mimo tradicije i vjerskih običaja.
Zar jedna kulturna manifestacija u jednoj sekularnoj državi treba da se prilagođava vjerskim kalendarima? “Kome ba mi da se prilagođavamo?” Ima li smisla reklamirati pivo, a pomjerati festival. Zar i to nije haram? Šta bi se desilo da festival nije pomjeren, zar bi i on bio zatvoren šakama i fosnama kao i “Q” festival koji je trebao da prezentira umjetnost i slobodu izražavanja? Koliki je to strah ili koliko je to budžetski uticaj bio da se festival pomjeri? Možda je u biti to samo prevencija kako bi se riješili mogući problemi i sukobi, kako oni vjerske prirode tako i oni finansijskog karaktera. Jer ko bi bio sponzor da se festival dešava baš u vrijeme mjeseca Ramazana? Milkos, Klas, Dukat, Sarabon , Čokolino, Linolada, Kraš. Ko bi tada mogao da da novac koji je potreban kako bi se zadnjih dana gosti malo probanjali i sklonili od vreve lažne metropole?
Pravi vijernici nemaju problema sa iskušenjima, nemaju problema da istraju, da se izdignu da pokažu svojim primjerom kako treba i šta. Samo licemjeri, poltroni i miševi moraju drugima da se prikazuju onakvima kakvi nisu. Jeste, šta sad mi volimo da pijemo i devet dana se “razbijamo”, a onda mjesec dana kao da apstiniramo ili pijemo krijući se po kućama. Šta ‘š kad smo takvi.
Znači ja nemam ništa protiv festivala, samo imam problem sa dvoličnosti i duplim standardima od kojih generalno patimo. Patismo i patiti ćemo. Ogledalce, ogledalce, ko je najljepši na svijetu?