piše: Nermin Čengić
Danas je u Srebrenicu poslat materijal za novih 613 temelja neupitne konstrukcije poznate pod imenom Republika Srpska.
Kolona je krenula iz Visokog, prošla Vogošću, gdje je nakratko stala da prisutni suzom zaliju temelje i proslijede dalje. A dalje je bilo pred zgradom Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gdje je materijal naišao na pažnju velikog broja prisutnih, koji su uz cvijeće i u tišini pozdravili nastavak izgradnje krucijalno važne lokacije za postanak i opstanak 49 posto Bosne i Hercegovine – Memorijalnog centra u Potočarima.
U špaliru ispred zgrade Predsjedništva, glavnu riječ je vodio, a ko bi drugi, bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović koji se zgrčenog lica i sa cvjetićem na reveru u sebi prisjećao svih događaja iz jula 1995. godine. Obzirom da je bio vrlo blizak tadašnjem Predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću, štaviše sin mu je i savjetnik, u sebi nosi mnoge tajne vezane i za sudbinu više od 8.000 pobijenih u Srebrenici. Tajne koje se pričaju i slažu po kuloarima ali se javno ne iznose. Nije ni čudo što je taj grč na licu bio tako parezičan.
Pored Izetbegovića je bio i sasvim uozbiljeni Patrick Moon, predstavnik velesile koja je te 1995. godine čekala da budu pobijene hiljade ljudskih bića u samo nekoliko dana, pa da shvati da ne bi bilo loše i malo intervenisati. Pa su intervenisali. Za mnoge, posebno za 613 skeleta koji su ove vrele subote u glomaznim šleperima stajali pred zgradom predsjedništva, tri godine prekasno.
Bilo je još VIP-ova, al’ ne znam šta će u ovom tekstu. I navedena dvojica su suvišna jer je nakon stanke povorka sa 613 ostataka s imenima, koja dokazuju da su to nekad bili živi ljudi, nastavila dalje. Za koji kilometar je ušla u vječno počivalište Republiku Srpsku gdje će u ponedjeljak, 11. jula, postati vezivni malter neupitnosti te teritorije, nastale na dirigovanom pokolju njih i desetina hiljada ljudskih bića.
Mnogi ključni svjedoci kompletne istine šute, nakaradna teritorija postade i ostade. Zauvijek? Ili se to više ne smije ni pitati?
foto: Vanja Čerimagić