Jedna od najuglednijih srpskih pravoslavnih porodica 19. stoljeća u Sarajevu bila je porodica Despić.
Despića kuća u Sarajevu 
Despića kuća u Sarajevu 
Despića kuća u Sarajevu 
Despića kuća u Sarajevu
Rodonačelnik porodice Despić je Risto Stijepčević, rodom iz Hercegovine, a njegovi preci su iz Crne Gore. Stijepčević se polovinom 18. stoljeća doselio u Sarajevo gdje je završio ćurčijski (krznarski) zanat, a nakon toga oženio se sarajkom Despom, kćerkom nepoznatog handžije. Risto je sa Despom dobio dva sina (Maksima i Nikolu) koje su Sarajlije nazivali Despini sinovi. Tako su, vremenom, Ristini i Despini sinovi, po svom nadimku, dobili novo prezime – Despić!
Prvi spomen Despića u dokumentima je 1780. kada je Nikola Ristić, odnosno Despić, kupio kuću na Latinluku, a magazu i dućan u Tašlihanu u kojima je prodavao ćurčijske proizvode. Ovaj dućan bio je nukleus odakle su se razvili obimni poslovnotrgovački poduhvati porodice Despić. Poslovne partnere u svom trgovačkom poslu Despići su brzo našli i van Bosne, tačnije u Carigradu, jugoistočnoj Evropi, Italiji, Austriji i Njemačkoj.
Razvojem trgovine, posebno ćurčijskom robom Despići su stekli veliko ekonomsko bogatstvo, koje su pretežno ulagali u kupovinu nekretnina. Osim ekonomsko-poslovnog ugleda, kojeg su Despići vrlo brzo stekli, valja spomenuti i njihove rodbinske veze sa također istaknutim sarajevskim trgovačkim porodicama Jeftanovići, Josipovići, Davidovići…
Uz trgovačko-ekonomsku djelatnost Despići su bili aktivni i u kulturno-umjetničkoj sferi. U tom smislu, valja istaći da su Despići davali jedan novi (zapadno-evropski) tonus gradu Sarajevu – spomenimo samo to da su prve pozorišne predstave održavane upravo u njihovoj kući!
I na polju društvenopolitičke aktivnosti Despići su bili zapaženi i izuzetno aktivni u doba austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Dodatno, ova ugledna sarajevska i bosanskohercegovačka porodica svojim novčanim prilozima i akcijama snažno pomogla izgradnju, odnosno dovršenje Saborne crkve u Sarajevu!
Nakon Drugog svjetskog rata imovina porodice Despić je nacionalizovana i od tog perioda možemo kazati da započinje lagano nestajanje Despića u aktivnom društvenom životu grada Sarajeva. Posljedni potomci porodice Despić odselili su iz grada 1967. godine, a svoju kuću poklonili su Gradu u želji da njihova kuća bude muzej – Despića kuća, depandans Muzeja Sarajeva. Osim ove, Despići su gradu poklonili i kuću u kojoj je danas smješten Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.
Veoma mi je bilo drago da procitam nesto o svojoj porodici na vasem sajtu. Iz djetinjstva pamtim ceste posjete ovoj kuci sa svojom
bakom Vjerom Krsmanovic, rodjenom Despic koja je svoju mladost ovdje prozivjela.
Ipak zeljela bih da napomenem da se potkrala mala greska u prezimenu osnovaca ove porodice. Njegovo prezime je bilo Slijepcevic (umjesto Stijepcevic). Kako posjedujem porodicno stablo porodice Despic, a poznavajuci porodicu Slijepcevic i nase daljnje srodstvo, provjerila sam u njemu ovaj podatak.
Sa nadom da cete i dalje da nas, vremena na vrijeme, obradujete ovakvim i slicnim prilozima srdacan pozdrav i mnogo uspjeha u daljem radu iskreno
Gorjana Radulovic, rodj. Krsmanovic
Poštovana Gorjana. Moje ime je Dragan Despić. Volio bi da stupim u kontakt sa Vam zbog porodičnog stabla.Moja e mail adresa je despicdragan@hotmail.com.Hvala.