Gdje god bi se pojavili, a uvijek su bili skupa, izazivali su pažnju. O njihovoj ljubavi pričalo je Sarajevo.
Admira Ismić i Boško Bato Brkić rođeni su 1968. godine. Beskrajno su se voljeli. Spremali vjenčanje. Ali nisu bili spremni na Zlo, na ludilo, na agresiju pomračenog uma. Sarajevo je bilo pod Opsadom. Admira i Boško se ni tad nisu dali razdvojiti. Voljeli su se, sanjali su slobodu, maštali i krojili planove.
Sarajevski Romeo i Julija: Boško Brčkić i Admira Ismić
Nakon godinu dana života pod Opsadom odlučili su napustiti Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Odlučili su otići negdje gdje će živjeti normalnim životom. Odlučili su osloboditi svoju ljubav. Preko zajedničkih prijatelja su dogovorili izlazak iz opkoljenog Sarajeva. Bio je 18. maj 1993. godine kada su krenuli u slobodu. Oko 17 sati su došli do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se čvrsto za ruke… Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena, uspjela je dopuzati do Boška, zagrliti ga. Koji minut kasnije je izdahnula.
Ovo ne smije biti kraj: Admira Ismić i Boško Brčkić
Mrtva tijela Admire i Boška su sedam dana ležala nasred mosta Vrbanja. UNPROFOR je odbio izvlačenje tijela dok se ne proglasi primirje. Tijela su nakon sedam dana izvukli pripadnici radnog voda VRS. Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić su sahranjeni na groblju u Lukavici. Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav. Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije provedena. Njihov ubica nikada nije otkriven.
Zauvijek zajedno: Boško i Admira
Priču o ovo dvoje mladih Sarajlija su objavili svi mediji svijeta. O njima su pisane knjige, snimljeni filmovi. CNN ih je prvi nazvao – “Sarajevski Julija i Romeo”. Sedamnaest godina od njihove pogibije, svjetski mediji su ponovili priču o Admiri i Bošku. U Bosni i Hercegovini, u Sarajevu niko ih se nije sjetio.
priredio: Nermin Čengić, 18. maj 2010
CITAT SA OVE TALIJANSKE WEB. STRANICE: http://diraccontiedaltripensieri…
Italian to Croatian translation
“Svatko je govorio pola istine. Morali smo odgoditi akciju za jedan dan jer smo otkrili da je zloglasni zapovjednik CaCO “, aka Musan Topalović (vrlo blizu Itzebegovic, ur.),” imao je pod sobom malu vojsku od neukusan ugled, drži glavu most na jugu, najnaprednije i blizu srpske linije i nije poštivati naloge naredbu dell'Armija “, kazao je Ontanetti. Razgovarali smo s CaCO i zamolio ga da preuzme njegove odgovornosti kao čovjek. On je to učinio. Ali kad smo došli tamo na mostu svojim ljudima pucao na smrt udaranjem Moreno. Dok smo čekali ispred njegovim zapovjedništvom, vidjeli smo ga da izađe iz ruku kući dell'Unprofor pod ruku s vrha dužnosnik egipatske kontingent UN-u ozračju velike srdačnosti “(od” Il Manifesto “od 27. prosinca 1998, ed.)
KRAJ CITATA.
Ko je ubio ovog Locatelli-ja, ubio je i sarajevske Romea i Juliju. Hbga, rat je prljav, a nama slijedi da patimo kada nedavno snimljeni film Angeline Đoli postane tema dana širom svijeta.
A gdje se to moglo pobjeći iz opkoljenog Sarajeva ako ne na četničku stranu.Zašto nisu ostali i branili svoj grad.Muka mi je od ovo dvoje pačenika.
Ubila ih je ista “sila” koja je na istom mjestu ubila i Suadu Dilberović i Olgu Sučić (obe iz Dubrovnika), i nastavila da ubija po svjetski zloglasnoj “Aleji snajpera” – ko li je to pucao sa srpske utvrde na Jevrejskom groblju, i 3 i po godine sijao smrt po Aleji snajpera ? Da nisu Albanci ? Vehabije ? Sarajlije ?
A “Bosanc”, neka ti je muka, kamo sreče da ti bude fakat muka dok tumaraš ovim svijetom !
Uvek isti komentari. Nikad se nista nece promeniti. Pu!
ČUDESNO, MOĆNO, NEIZMJERNO TUŽNO, A STVARNO…
VODITE LJUBAV, A NE RAT…
DANAS, VIŠE NEGO IKAD, TREBA NAM LJUDI KAO ŠTO SU ADMIRA I BOŠKO BILI….
Pozdrav iz Vukovara
P.S.
Moji roditelji žive svoj život i dan danas, bez obzira na sve, onako kako su Boško i Admira htjeli, a nisu mogli…
Njihova ljubav koja prelazi granice nacije, vjere, svega, moguća je i stvarna…
DOĆI ĆE OPET I NAŠE VRIJEME – vrijeme nekih novih Admire i Boška – POLAKO, ALI SIGURNO…
Dirljiva priča koja je obišla cijeli svijet. No, pitam se do kojih granica se pruža (ne)ljudsko licemjerje? Svi borci 10. Brdske brigade (kasnije 15. motorizovane), pogotovo oni sa Vrbanje, Borka i Skenderije vrlo dobro znaju da Admira i Boško nisu ubijeni snajperskim hicima, već da je u njih pucano rafalnom paljbom, iz pravca žute zgrade, naspram Energopetrolove pumpe. Također, svi znaju i “junaka” koji je “hrabro” stisnuo obarač i ugasio dva mlada života. Inicijali su mu S.B. i živio je u tadašnjoj Novoj ulici na Skenderiji. Isti taj junak je eskivirao svaku akciju u koju smo bili poslati, bilo da je pobjegao iz kasarne neposredno prije polaska u akciju, bilo da se namjerno spoticao i padao, nanosivši sebi povrede kako nebi morao sa nama da ide u boj. Jednom prilikom se čak sam izudarao ciglom po glavi a nama ujutro ispričao priču kako je udario glavom u štok od vrata na nekoj kući, dok se u noći pokušavao skriti u podrum. I prošla bi možda ta laž da on nije visok nešto oko 165 cm, a svi znamo da je standard visine vrata 200 ili 220 cm… Da… Svi znamo… I svi ćutimo. Baš kao što svi znaju šta je radio Samir Bejtić a isti se, i pored toga, mirno i slobodno šeta ulicama Sarajeva. Da li je pravda ikada dostižna? Sa nama, ovakvima kakvi smo – jako teško!
Na kraju da repliciram Santi, koji tvrdi: “Ubila ih je ista “sila” koja je na istom mjestu ubila i Suadu Dilberović i Olgu Sučić (obe iz Dubrovnika), i nastavila da ubija po svjetski zloglasnoj “Aleji snajpera” – ko li je to pucao sa srpske utvrde na Jevrejskom groblju, i 3 i po godine sijao smrt po Aleji snajpera ? Da nisu Albanci ? Vehabije ? Sarajlije ? A “Bosanc”, neka ti je muka, kamo sreče da ti bude fakat muka dok tumaraš ovim svijetom !”
Prijatelju, očigledno nisi informisan na dobrom mjestu i svoje stavove formiraš na osnovu napisa iz žute štampe. Po meni, tragedija je ogromna, bez obzira koji idiot i sa koje strane je povukao obarač. No, vrijeme je da se stvari počnu slagati onako kako istina nalaže. Sasvim slučajno, bio sam pripadnik te jedinice u kojoj se o ovoj priči jako dugo govorilo a onda je odjednom, kao po komandi, nastao muk. I evo, traje do dan danas, dok ljudi podgrijavaju mržnju objavljujući neistinite navode i neprovjerene činjenice. No, u BiH je već odavno svako čudo moguće. Pa tako i da se o ovome slučaju prepričavaju nebuloze a da je svima poznato ime hrabrog egzekutora. Aferim!
To bi stvarno bilo tako tragično, da neko dobronamjeran ne posloži kockice 1+1 – dakle za početak ko je tu lud i ko kome podmeće?!? Iz Sarajeva grada kojem su srpsko-četničke bande granatiranjem i još gore snajperima, svaki dan opsade uzimali barem jedan dječji život, pa sve do brojke 1.500 UBIJENE DJECE, a u kojem su neka druga deca sa suprotnog srpskog komšiluka jedan od okupiranih dijelova grada pretvorili u koncentracijski logor i u njemu bešćutno ubijali, a u najboljem slučaju iseljavali drugačije od sebe- Bošnjake pa tu i tamo kojeg Hrvata, o Grbavici govorim, eto tamo su Boško i Admira krenuli da traže sreću. Oni su dakle uza sve spoznaje tko ih gađa i ubija odlučili preći u koncentrancijski kamp Grbavica pa “uz pomoć zajedničkih prijatelja” otići do Srbije pa…dalje. Ma gdje dalje, dajte molim vas. Te iste godine kad su Srbi izbijali dušu okupiranom Sarajevu pa ni sami Srbi iz Srbije nisu mogli otići bez vize nigdje nego u Rusiju, i to na devedeset dana i natrag, a ovi drugi, iz Bosne, Kosova, Crne Gore, ma nigde bre, samo je nekome još trebalo to bežanijsko stado bez čvrste potvrde o neratno-zločinačkoj karijeri (a ista praksa da se ne zavarava bagra okrvavljenih ruku ostala je i danas). I kakve su to priče “pod snajperskom vatrom”??? Čijom pa zna se čijom i tko je gađao civile -srpska vojska, srpski četnici, Srbi odani ideji četništva i genocida, da ne povrijedim druge koji su zdušno sa ostalim Sarajlijama ostali u Sarajevu i branili grad, Sarajlije i hiljade male djece. Neka bagru bude sram koga je ubijala. Djecu!!! A gle nakraju paradoksa, ma zapravo i tragične istine, i Batka i Admiru ubili su tu isti srpski zločinci s Grbavice kojima su naivno hrlili u zagrljaj…Alah rahmetli
Pa znaci Boska i Admiru je ubio Samir Bejtic, sjeme mu se zatrlo dabogda
Boško Brkić i Admira Ismić
Pa ovaj lik je imao 25 godina kad je pokušao izaći iz Sarajeva. Dezerter?! Ili se htio priključiti domaćim izdajnicima i pucati po Šeheru?! Zar neko misli da ga stojseri ne bi odmah mobilizirali i da ne bi dobio ratni raspored, negdje na Špicastu stijenu, Jevrejsko groblje…?!
Ma dobro si to napisao, pa nego šta je nego dezerter, al takve su sudbine Holivudu zanimljivije od priče svake obitelji kojoj su četnici ubili dijete u Sarajevu, ma bijedno…
Batko i ostala kompanijo sto mislite i tvrdite da je ove mlade ljude ubila srpska vojska ili cetnici malo se varate,istina izlazi polako na vidjelo,Da vas pitam dal ste culi za alijine “ševe”??? Za sve zrtve u Sarajevu nastradale od snajperske vatre pa cak i one kad je pucano na demostrante pred sam pocetak rata odgovorne su “ševe” dokazi postoje,samo cu spomenuti Nedzada Herendu i evo vam malo pa citajte http://www.islambosna.ba/forum/politika-i-aktuelnosti/zavrsne-rijeci-ramiza-delalica'ubijao-sam-za-aliju'/?wap2
Samo da pitam nakazu od ljudskog roda zašto si nakazo to učinio
Stvarnost je takva,ali hiljadu godina Bosna je žrtva vjerskih podjela,a ničija i svačija.