Sjećanje: Karlo Bulić

Karlo Bulić, nezaboravni doktor Luigi iz TV serije “Naše malo misto”, rođen 12. maja 1910. godine u Trstu, kao četvrti sin u porodici uglednog tršćanskog trgovca vinom, porijeklom iz Poljica u Dalmaciji.

Bezbrižno djetinjstvo prekida Prvi svjetski rat, a očeva smrt ga zauvijek odvraća od želje da postane pomorac iako je to želio kao i biti slikar, pilot, doktor, a ponajmanje glumac. Međutim kako je sam rekao: “… život mi je bio jako buran, a priroda ni slučajno avanturistička. Ja sam zapravo strašljiv čovik. Ne volim ulaziti u avanture, u nepoznanice. A ipak, život me je uvik gura i gura, baš u takve situacije…”

U glumačke vode upada slučajno, sredinom tridesetih, kada se pridružuje putujućoj glumačkoj trupi “Talija” , sa kojom kako je sam rekao “igra sve i svašta, ali bila je to prava glumačka škola, škola zanata…”.

Zatim dolazi Drugi svjetski rat gdje je Karlo Bulić najprije pripadnik rezervnih snaga Kraljevske vojske, a potom odlazi u partizane.

Prvi poslijeratni angažman mu je u HNK u Splitu, odakle 1947. godine stiže u Beograd u tek osnovano Jugoslovensko dramsko pozorište: “Bio sam, doslovno, prestrašen. Kakvi glumci, asti boga! A kad je Bojan Stupica prolazio pored nas, mi nismo disali da ga ne bismo – dekoncentrirali…” pričao je Karlo.

Prva uloga u “Jugoslavenskom dramskom” je bila na dan otvaranja teatra u Cankarjevom “Kralju Betajnove” koji je režirao Bojan Stupica 1948. godine.

Glumio je svuda, ali je Jugoslavensko dramsko pozorište ostalo njegovo matično sve do penzionisanja 1971. godine i uloge u Erdmanovom “Samoubojici”.

Pored brojnih uloga u pozorištu i na filmu, obilježje karijere Karla Bulića je bila uloga doktora Luigija u seriji “Naše malo misto” (1970), rađena po scenariju Miljenka Smoje, u režiji Danijela Marušića. Serija je praznila ulice jugoslavenskih gradova, a Bulić i njegova partnerica Asja Kisić, u ulozi Bepine, su postali megazvijezde.

Uloga ga je, kako kaže, uzela pod svoje. Kako je serija odmicala, sve su ga više poistovjećivali s ulogom. Kada je Marušić neopozivo odlučio, usprkos protestima, na seriju staviti tačku: “To je moje proljeće, to su one crvene trešnje zakačene na uho djetinjstva. Žao mi je što sam s Luigijem ubio sebe. S novim sam se likovima trudio, pokušavao ubiti Luigija kojeg sam se htio rado otarasiti jer mi smeta.”

U svojoj karijeri izvrsno glumio i u “Dundu Maroju”, “Ribarskim svađama”, “Kralju Learu”, “Ledi”, “Braći Karamazovima”, “Don Carlosu”…

Karlo Bulić je, pored glume, 14 godina predavao masku i šminku studentima Pozorišne akademije. Bio je čovjek raznih zanata. Volio je more. Bio je, kažu ljudi, “Karleto, Karletino, šarmantan, duhovit, druželjubiv, topao, drag”.

Umro je 19. oktobra 1986. godine, u Beogradu.