Bezumno rušenje grada Mostara je kulminiralo 9. novembra 1993, rušenjem Starog mosta, simbola nekadašnjeg bisera na obalama Neretve kao i osmanske arhitekture na Balkanu.
U trenutku kada je Stari popustio pod navalom projektila sa brda Stotina, podno brda Hum, bio je star 427 godina. Stari most je preživio brojne osvajače i dva svjetska rata ali nije uspio preživjeti bezumlje balkanskog polusvijeta.
Stari most u Mostaru je jedna od građevina sa UNESCO liste svjetske baštine. Kada je izgrađen 1566. godine po nalogu Sulejmana Veličanstvenog, bio je najveća lučna konstrukcija na svijetu. Neimar odnosno graditelj Starog mosta je Mimar Hajrudin.
Artiljerijski projektili HVO-a su zadali posljednji udarac simbolu Mostara.
HVO je 8. novembra 1993. godine započeo kampanju rušenja Mosta ispaljujući na desetine projektila u luk i kule Mosta, što je okončano 9. novembra 1993. godine u 10 sati i 15 minuta, konačnim rušenjem.
U toku je proces pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju protiv Slobodana Praljka za rušenje Starog mosta.
Sam Praljak je 2004. godine za Slobodnu Dalmaciju izjavio: “Stari most je bio vojni objekat, a vojni objekat u ratu, bez obzira na njegovu povijesnu i kulturološku vrijednost, može biti srušen.”
Podaci o njegovoj izgradnji su uglavnom nepoznati, pa je most ponovo izgrađen po rijetkim nacrtima i sjevanju. Obzirom da se ne zna kako je bila podignuta njegova drvena konstrukcija, kako je kamen transportovan na lokaciju i kako su drveni stubovi izdržali devetogodišnju izgradnju, on se može smatrati jednim od najvevih arhitektonskih dostignuća svog vremena.
Grad Mostar danas ima novi Stari most koji je pušten u funkciju 23. jula 2004. godine.