Stjepan Dabiša je bio bosanski kralj koji je vladao Bosnom u periodu od 1391. do 1395. godine.
Porijeklo Stjepana Dabiše nije sasvim razjašnjeno. Zna se da je bio unuk bana Stjepana I, ali se ne zna kojeg od dva Stjepanova sina je Dabiša bio potomak. Prema jednim izvorima otac Stjepana Dabiše bio je Ninoslav Kotromanić (ponegdje zvan Miroslav), mlađi brat Vladislava Kotromanića. Drugi izvori tvrde da je bio mlađi vanbračni sin Vladislava Kotromanića i polubrat Tvrtka I, a možda i zakoniti sin Vladislava i Jelene Šubić. Kako je Tvrtko I rođen 1338. ili najkasnije 1339. godine, a Dabiša je po toj teoriji njegov mlađi (polu)brat, Dabiša bi bio rođen nakon 1339. godine.
Dabiša na prijesto dolazi poslije smrti Tvrtka I, a za kralja je izabran vjerovatno zato što je bio star i nemoćan, što je plemstvu davalo veću kontrolu nad državom. Razlozi odabira Dabiše za kralja mogu biti i to što je bio najstariji Kotromanić. O njegovoj starosti svjedoči i činjenica da je spominjan u diplomatskim zapisima još 1358. godine.
U prvim godinama svoje vladavine Dabiša uspješno čuva neokrnjene granice bosanske države iz doba Tvrtka I. U proljeće 1392. godine odbija napad Turaka u Bosnu.
Razdor između Dabiše i s jedne strane bosnanskih velikaša, a s druge strane hrvatskog plemstva, koristi ugarski kralj Sigismund da im zada bolan udarac. Pošto je razorio uporište hrvatskih velikaša Dobor 1394. godine, a njih zarobio, i Dabiša se potčinjava ugarskom kralju. Bosanski kralj se odrekao vlasti nad Hrvatskom i Dalmacijom, primio vazalne odnose i zajedno s vlastelom složio se da poslije njegove smrti krunu Bosne preuzme Sigismund, muž unuke Stjepana II Kotromanića. Tako su uništene tekovine moćne bosanske države iz perioda Tvrtka I i njen veliki uticaj na Balkanu.
Dabiša je umro 8. septembra 1395. godine u Kraljevoj Sutjesci i sahranjen je u Bobovcu. Kako je nadživio svoju rodicu, ugarsku kraljicu Mariju, po čijem nasljednom pravu je Žigmundu bio izabran za Dabišinog prijestolonasljednika, vlastela je odlučila da bosansko prijestolje neće pripasti Žigmundu. Nastupio je interregnum tokom kojeg je vladala Dabišina udovica, Jelena Gruba.
Jedino preživjelo dijete rođeno iz braka Stjepana Dabiše i Jelene Grube bila je kćerka Stana. Stanina kćer, čije se ime navodi kao Vladava i Vladika, udala se za Juraja Radivojevića još za života svoga dede Dabiše i nane Grube, što potvrđuje Dabišina povelja iz 1395. kojom kralj poklanja selo Veljaci na upravu svojoj kćeri Stani, s tim da poslije njene smrti upravu nad selom naslijede Vladava i njen muž. Dabišina unuka Vladava je imala djecu još za vrijeme Dabišinog života i vladavine.