‘Sarajevo te smekša.’, rekla mi je prijateljica. To je možda najljepši izraz. Tvoja koža postane tanja, tvoj pogled se zaustavi u pogledu drugog. Susreti.
Svaki put kad dođem u taj grad, ganu me susreti. Ljudi te gledaju u oči. Zanimaš ih. Koračam jednom sarajevskom ulicom nakon kasne filmske projekcije, sama, dva je sata po ponoći. Svi taksiji su puni, ljudi se vraćaju sa filmskih predstava, sa festivalskih zabava, ni jedan da se zaustavi.
‘Imate li možda broj taksi službe?’ upitam dvojicu mladića, koji izrone iz tame, ‘Inače ću morati pješke do hotela.’
‘U kojem ste hotelu.’, upitaju, ‘Možemo vas mi odvesti.’
Razmišljam. Još malo razmišljam. Nije uredu da mlada žena po noći sama hoda ulicom, doda drugi. Na putu do njihovog automobila se šale, dovoljno imamo u novčaniku, pogledajte. Ne trebate se bojati. Nije baš mercedes, šegači se viši od dvojice. I otvori mi vrata bijelog fiata. Kad sjednem na zadnje sjedište, pored mene ugledam policijsku kapu i pendrek.
‘Nismo više na dužnosti.’, smiju se, ‘Jeste li kad u ruci držali pištolj?’, iznenada upita momak na suvazačevom sjedištu. Umuknem za tren. U rukama držu crnu beretu. Nije to moj predmet obožavanja, hvala, izgovorim s osmijehom.
‘Ha, jeste li se prepali? Smije se vozač i laktom drmne drugara. Ispred semafora, pored vozila crveni Clio, u njemu ljupke djevojke. Suvozač spusti prozor:
‘Ajmo na piće, cure. Noć je još mlada.’
‘A ko je ona?’, djevojka u crvenom Cliu namigne u mom pravcu.
‘Prijateljica, vozimo je u hotel.’
Djevojke u crvenom cliu se kao po naredbi okrenu i voze za bijelim automobilom.
‘Stvarno ne idete s nama? Hoćete li onda makar u Sloveniji nešto o nama napisati?’, smiju se. O dobrim policajcima u Sarajevu?’
Svaki put kad dođem u ovaj grad, ganu me susreti. Ljudi te gledaju pravo u oči. Ljude zanimaš.
‘Kako si, lutko?’, kaže kuharica u aščinici na Baščaršiji.
I ove godine sarmice, malo bamje… Sjetim se da sam ih najradije jela prošle godine. Kad donese hranu, pogladi me po kosi. Mladi taksista svijetlo modrih očiju i duge svijetle brade mi u pet minuta vožnje od Narodnog pozorišta do Zetre objasni svoju viziju Boga i na kraju me, u suzama, zagrli.
‘Sarajevo te smekša.’, rekla mi je prijateljica. To je možda najljepši izraz. Tvoja koža postane tanja, tvoj pogled se zaustavi u pogledu drugog. Susreti.
2012