Željka Bebeka, vjerojatno najvećeg pjevača rocka s ovih prostora, Veselko Tenžera karizmatična figura hrvatske kulturne scene opisat će prije tridesetak godina kao “bakalara za mikrofonom…s plućima atleta”; sam je Bebek vidio sebe kao “cvrčka što čitav život putuje i pjeva”, a ja sam ga oduvijek doživljavao kao našu sliku “mitološkoga pijetla”.
Eso je izgledao odsutno, a ja sam se već odavno odvikao da prijatelje pitam kako su i šta rade, jer po sebi znam da bih svakoga ko me tako nešto pita najradije zatjerao u krasni kurac.