Na simbolički način spojena antifašistička borba 1941. i 1992. godine.
Predlagači smatraju da je park na Skenderiji idealna lokacija za postavljanje Spomen-obilježja Drugi maj 1992.
Općina Centar je u saradnji sa Asocijacijom arhitekata Sarajeva u martu 2012. godine raspisala javni konkurs za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja “Spomen-obilježja Drugi maj 1992.”. Namjera je trajno obilježiti taj historijski datum kada se odvijala ključna bitka za odbranu Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Lokacija spomen-obilježja je Skenderija – između objekta “IRIS” i mosta “Skenderija”, na uglu ulica Hiseta i Hamze Hume, gdje se nalazi bista Vladimira Perića Valtera, narodnog heroja iz Drugog svjetskog rata.
Početkom maja su objavljeni rezultati konkursa, a ocjenjivački sud u sastavu arhitekti profesori Ognjenka Finci i Stjepan Roš, akademski kipar profesor Fikret Libovac i dipl. ing. arh. Alma Sadović, donio je odluku da se spomen-obilježje gradi prema radu autora Emir Muratbegović, Ervin Prašljivić, Asmir Šabić i Adnan Zvonić.
Idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje
Dekonstrukcija je spekulativna i teška. Dekonstrukcijom se oslobođamo pravilne forme i formiramo grupu elemenata rezultirajući slojem; slojem koji u različitim situacijama, te različitim opservacijama daje novo značenje u smislu interpretacije. Primarno značenje jeste nestabilnost, slabost i nesigurnost ostvarena fragmentima u nivou partera oponašajući tlo u periodu opsade. Opna koju formiraju fragmenti je prohodnog i značajnog karaktera, u potpunosti pristupačna posjetiocima na doživljaj. Emocije koje bi ovakav prostor podstakao možemo predstaviti kao izraženu nestabilnost u fizičkom, rezultirajuči panikom, strahom pa čak i anksioznošću u duhovnom svijetu posjetioca. Sekundarno značenje se može interpretirati kao otpor, dok tercijalno ostavljamo na izbor posjetiocu.
Lokacija
Prostorni obuhvat predstavlja pristupnu sekvencu planiranoj šetnici koja bi se priključila postojećoj na potezu Most Suade Dilberović; ili kako je u raspisu konkursa navedeno predstavlja „kapiju u matricu grada“. Ovakva pogodnost, te blizina mosta kao konekcije sa sportsko-rekreativnim centrom Skenderija, a istovremeno doticaj „nulte transferzale“ i glavne saobraćajnice sa parcelom, daju na značaju ove trenutno skučene i zapuštene lokacije; lokacije sada već pogodne za intervenciju u smislu implementacije ovakvog i sličnih rješenja. U potezu planirane šetnice, a također na susjednim površinama koje to dozvoljavaju moguće je dizajnirati urbani mobilijar sličnog arhitektonskog izraza, koji punktualnom implementacijom u okviru sebe najavljuje pristup spomen obilježju, priziva posjetioca i ostvaruje sinergiju novoprojektovane sa okolnim zonama.
Konfrontacija – egzistirajućeg i novoprojektovanog
Novoprojektovani elementi formiraju tri cjeline separirane koridorom. Arhiktektonski izraz novoprojektovanih elemenata u mnogome se razlikuje od pravilnog kubusa postamenta biste Valtera Perića. Na taj način posjetioci mogu uočiti razliku između dva spomenika, te neće doći do narušavanja egzistirajućeg.
Materijalizacija
Prefabrikovani, vlaknima ojačani beton je jedinstven materijal koji bi postigao jednostavno rješenje sa aspekta montaže, trajnosti i efektnosti novoprojektovanih elemenata. U okviru rješenja potrebno je napraviti dva različita sastava materijala. Prvi, koji bi služio za izradu opne, svijetlije sive boje, te drugi koji bi u sebi sadržavao optička vlakna i ostvario prozirnost samog materijala i elemenata.
Iluminacija
Pozicioniranjem svjetlosnih tijela podno prozirnih elemenata postiže se interesantan svjetlosni efekat noću. Svjetlost koja prodire, blago se reflektuje na susjedne plohe rezultirajući efektom misticizma.