Kad shvatite da političari moraju biti spremni i da ginu za ispravne ciljeve (ali i za materijalnu naknadu koju uzimaju), možda vam bude bolje. Do tad se čudite i branite svoju sujetu
piše: Nermin Čengić
Posljednjih sedam dana sam na kućnu adresu primio desetak pisama. Većina su bili računi za ovo i za ono. U vremenu digitalizacije svega, usudni serviseri života, kad naplaćuju potraživanja nikad neće oskudjevati papirom i dokazom magarčenja o naplati ponajskupljih usluga koje NAVODNO pružaju u ovom dijelu svijeta.
Ostatak su bile reklame i pamfleti.
Kako sam se prebacio na elektronsku komunikaciju i odvik'o se od slanja i primanja tvrdih kopija nemalo me iznenadiše dva prava pravcata pisma privatnog karaktera (čiji sadržaj mogu otkriti najtiražnijim medijima uz dostatnu nadoknadu) koja sam s posebnim oprezom primio u ruke, nekoliko puta okrenuo, pregledao i na svijetlosti prostudirao. Sve je prošlo bez posljedica ali sam se bio isprepad'o da mi neko nije kakav antraks uvalio, kakvu bombu zakačio, kakav neispaljeni bojev metak poslao. Srećom, kako me obdarilo pameću, ne prođe dugo da skontam i lupim se po čelu kako eto ispadoh glup. Mislim, ko će meni slat’ metke kad ja nisam nikak'a fela, ni funkcija, nit’ se kome jebe za mene i moje pizdarije. A i da jesam kak'a fela i funkcija, i da se nekom jebe za mene i moje pizdarije znao bi da me ni atomskom ne može isprepadat’ (ni da mi otkine uho pa pošalje pismom, jer bi to bilo ugodno s korisnim – ugodno, što više ne bi mor'o slušati gluposti kakve sve češće čujem u pauzama reklama uveče od pola sedam do osam, a korisno, što bi sazn'o ‘dje mi je uho koje bi primjetio da nemam). Kad razmislim, zar nije besramno skupo oporezivanje zraka koji dišemo za njegov besramno loš kvalitet, samo od sebe metak, tačnije rafalna paljba što svaki mjesec nekoliko puta proburazi mozgove sitne buranije? Uvijek mi, u ovim “naplatnim” trenucima, prvo naumpadnu penzioneri.
Da ne dužim.
Saznalo se da je neki dan jedan od ministara u sarajevskom kantonalnom Rajhstagu dobio metak na kućnu adresu. Odmah se zatim saznalo i da to nije prva prijetnja al’ je (valjda zbog kalibra) ministar “konačno” shvatio da više nema šale i pustio papke da ga uzmu. A uzeše ga – lopatom, u trenutku kad se prohodnost ceste mjeri milimetrima očišćenog višetonskog snijega, kad se škole zatvaraju pod navalom bijelog (kuge, snijega, droge, ______< dodati po želji). Nije mi jasno što je ministar odlučio da odustane sada i da izgubi na sigurnom dobitku. Ako su ikad on i kolege mu vajne politikantske debilne mogli hajrovat’ onda je to bilo sad u situaciji ovog vanrednog stanja. I to da ništa drugo ne rade i ne smišljaju već samo da prepišu ono što su, velika većina njih, naučili u “onom sistemu”, prije svoje posljednje metamorfoze. Ali, beskrupulozni kakvi jesu, nisu se sjetili ili jednostavno nisu htjeli da se sjete i primjene. Da, mislim da uopšte ne nalaze za shodno da ikome išta olakšaju više od minimalnog. Samo će se od sebe, misao je vodilja i način djelovanja ovih funkcionera, ove fele koja proguta glasove što im, ne znam više na šta, dajemo već 20 godina. Eto, ispade da je isti i ovaj što ostavku dade zbog, kako kaže, prijetnji. A bio mi drag. Pravo mi bio drag. Sličnog smo iskustva s fašistima iako je njegovo – srebreničko – daleko tragičnije, slično ne možemo smislit’ Mustafu Cerića (ne sve Bošnjake), Sanju Vlaisavljević (ne sve Srbe) i ostale tezgaroše. Slično gledasmo, neustrašivo i ljevlje od centralnog. A vidi ga sad. Odustaje kad je komotno mog'o ustat’ i zavalit’ štocem prvog kod kojeg pronađe puščicu čime bi poslao poruku ostalim korisnicima prijetećih pisama. Strah za sigurnost porodice, sigurnost vlastitu, Suljagić je morao pohraniti negdje drugo kad je krenuo u najavljeni obračun s glupošću što se pretpostavlja da čini svako ko se prostodušno kandiduje na neku od funkcija u ovoj skoro državi. Ili je ipak opšta istina da svi redom, bez obzira na samohvalu, dolaze na “te” funkcije isključivo da namire svoje bankovne račune, da se slikaju za naslovnice, budu glavni u raji i mahali? Meni se činilo da Suljagić Emir, kao čovjek koji nakon proživljenih “Razglednica iz groba” ne poznaje strah, da kao ministar obrazovanja može i hoće odlučno se boriti protiv gluposti, kriminala, terora… koji nastaju iz neznanja, neobrazovanja, napakovane prilagođene podijeljenosti ljudi i ostalih životinja…? Zašto odustajanje? Baš kao da imamo kilometarski red boraca za normalno, pa nije šteta da izgubimo jednog. Ok. Svako ima pravo na svoj izbor i svako se nahodi prema svojim uvjerenjima i procjenama, ali ne znam čemu odstupanje sad. Baš u ovom trenutku. Ako ti već “odavno prijete”, šta je sad presudilo da odustaneš, da posebno dramiš, da naprasno “protrljaš” oči? Jedni tvrde da se tu radi o unutarstranačkoj ujdurmi partije navodno socijaldemokratskog svjetonazora – SDP BiH, koja koalira sa dokazanim nacionalistima i ratnim profiterima – SDA, i deklarisanim ustašama (ne svi Hrvati) dunkve fašistima – HSP BiH. Drugi smatraju da je čovjeku jednostavno prekipilo. Trećih nema (ovo nije konstitutivno prebrojavanje pa da ih mora biti) jer u ovoj zemlji imaš samo dva izbora – ili si s nama ili si s njima. Praktičnije je imati tako pojednostavljen izbor jer se onda tačno zna ko nosi, a ko zanosi. Mašinu. Ustvari, dobro bi bilo u nekom normalnom sistemu (vrijednosti), jer u ovom u čemu smo sada njima, fašisoidnim falusima, dobro je kako god okreneš. Već su premašili rast, a razmnoženost im je veća nego ikad ranije. Sve su bliže brojnosti i navođenju na situaciju iz tridesetih godina prošlog vijeka. I u takvom nečemu odustane jedan od rijetkih koji su počeli mijenjati nabolje. I to zbog pišljivog metka. Ili sve je samo fol. U sljedećem nastavku zvanično otvorenih predizbornih prepucavanja čitajte više o svemu što će usljediti nakon svježe isporučenog kumulativnog pisma. Ako niste primjetili, u drugom smo od dvanaest mjeseci 2012. trudnoće koju čovječanstvo proživljava u najnovijoj eri, što će reći – izborna je godina. Jasno je i zašto niste primjetili, obzirom da smo tek jučer, godinu i po od onih izbora iz 2010. trudnoće, dobili Vijeće ministara BiH. Ovdje se još otkravljuje od izbora održanih prije dvije godine, a novi (lokalni) izbori već su za koji mjesec. U konstantnom smišljanju novih načina zamazivanja očiju i zamrzavanja postojećeg ničega, čini se da kreativnosti ipak manjka, pa je svaki metak, makar i pismom, dobrodošao. Posljednji uvijek čuvajte za sebe.