Sve mi se čini da nam ovi ‘naciljani’ datumi služe da ‘legitimno’ pobjegnemo od definitivnog rješavanja problema, bacajući ih na dugogodišnju odloženu aktivnost traženja izgovora, zbog čega se problemi u međuvremenu modificiraju i postaju zaista neriješivi. Ali, mi smo, eto, takvi.
Prema naređenju ustaškog upravitelja Sarajeva Maksa Luburića, 28. marta 1945,. godine na Marindvoru je obješeno 55 građana Sarajeva. Bilo je to tačno sedam dana prije bijega ovog zločinca pred partizanskim jedinicama koje su nadirale prema gradu. Od 18. februara do 4. aprila Luburić je sa svojim ustašama provodio najgori teror nad građanima Sarajeva, pobivši najmanje 783 Sarajlija.
Lično nemam ništa protiv tog čina i ne smatram ga skaradnim, ni nekulturnim, pa ni anti-civilizacijskim. Ne vidim ništa negativno u tome što je urađeno…