Šta nam je činiti, moj Hamlete? Ništa. Smijati se apsurdima kojih ne fali. Pokušati pronaći najkorisnije odgovore na pitanja. Uozbiljiti se u slučaju obećanja i velikim slovima i podebljano ih gurati pod nos onima koji uspiju proći kvalifikacije.
Marioneta dolazi od francuske riječi marionette. Označava lutku s pokretnim udovima kojima se upravlja koncem. Koristi se u pozorišnim lutkarskim predstavama. Pojam marionetske lutke danas pogrdno opisuje ljude koji ne djeluju vlastitom voljom, nego su kontrolirani drugim ljudima.
Koliko god bolesno zvučalo ipak ima nekog smisla iščitavati listu sa stotinama imena uz prvu jutarnju kafu. Potraga je počela, a krmeljave oči se raskolačiše u susretu sa poznatim imenima na friško objavljenim kandidatskim listama lica i naličja koji će za mjesec i po tražiti da im učinite čast zaokruživanjem imena na glasačkom listiću. Ukoliko, potpuno razuvjereni da svojim glasom možete nešto promijeniti, uopšte izađete na lokalne izbore koji se 7. oktobra 2012. godine održavaju u (cijeloj) Bosni i Hercegovini (država rastavljena na dva entiteta koji bi da su države al’ nisu… još nisu). Izlistana ekipa se toplo nada da hoćete. Svaki glas je bitan. Naučili su.
Predizborna infekcija polako zahvata bh. opštine. Uzmimo da u vama postoji tračak nade da vaš glas ima smisla i da ćete potrošiti komadić te nedjelje na zaokruživanje nekih imena. Koga zaokružiti, koga štrihirati, a koga ne uzimati u obzir, poništiti… I ko je na taj listić zalutao i zašto? Neka su to od pitanja koja vam plešu u glavi. Imena znanih i neznanih ima nekoliko stotina. Ko su ti ljudi? Šta hoće ustvari? Neke znate s televizijskih ekrana, neki su vam radili ili još rade o glavi, pa bi da nastave tim dobro utabanim putem. Poneko se odjednom pojavio, želi ući u krug podjele novca, ‘na lijepe oči’ pare uzeti.
Primjetite i pokoje poznato ime, čak je i vaša familija tu. Nije vam jasno šta im bi da se uvale među kandidate za ‘opštenarodno jebanje majke’ u sljedećih dvije ili četiri godine. Neka vam ne predstavlja iznenađenje ako se ovih dana neke davno ohlađene rodbinske i prijateljske veze podsjete na postojanje pokojim sms-om, pozivom ili, u radikalnijim slučajevima želje za vlašću, čak i dolaskom na kućni prag. Sve u cilju dobijanja glasa više za politički igrokaz. Dozivate razum, provlačite se kroz sjećanja i shvatate da neka od imena na listama nikad nisu ostavljala dojam interesa za politička zbivanja, a kamoli da nešto znaju o jednom od najstarijih zanata civilizacije. Rođaci i prijatelji su tu najinteresantniji i to upravo ovi pomenuti, koji su tu, a nije vam jasno šta im bi. Blješti vam pred očima razlog materijalne koristi koju funkcija neminovno nosi, jer tu se za nerad solidno plaća, pa nastoje da im pođe za rukom skupiti dovoljan broj glasova. Vaših glasova. Nećete da vjerujete da je dotle došlo iako znate da je to jedino izvjesno objašnjenje.
Da li će rodbinska ljubav presuditi na ovim izborima? ‘Jače’ familije su u prednosti, naravno, pod uslovom da kandidat/kinja proteklih godina nije imao/la većih nesuglasica i unutarporodičnih sporova koji se ne daju razriješiti kafom, baklavom i u vrelijim sporovima roštiljem. Pokidane porodične veze smanjuju šanse za prolaz na sljedeći nivo. Mnoga prijateljstva mogla bi ovih dana doći u pitanje iz više razloga. Jer, vidi sad, odjednom se ta/j XX pojavljuje i hoće biti političar/ka. Još je na listi stranke protiv koje je prije samo mjesec-dva tako sočno gugutao/la. Moguće i da ne zna da su ga/je stavili na spisak. Što? Zafalilo imena pa se adresari prepisivali. Kao u praskozorje demokratije kad su se mnogi mrtvi oživljavali.
Mnoga se zgoda i nezgoda krije iza stotina imena koja jutros dođoše na uvid svekolikom puku. Teško je više bilo koga iznenaditi, prošli smo mnoge igre i apsurde u proteklih dvadeset godina da bi nas neki novi lovci na glasove mogli zaprepastiti do mjere da razmislimo dalje od rodbinske, prijateljske ili bilo kakve linije koja banalizuje cijeli taj proces pretumbavanja korisnika budžetskog novca. Izbori su nekako postali otaljavanje neminovnosti u kojoj glumci više nisu bitni, jer ‘sve je isto, svi su isti’. Sigurni smo da se ništa neće i ne može promijeniti. Nije isključeno da u tome ima dostatna doza istine, posebno ako se pogleda ko su snage koje nude reforme, a ustvari unaprijed lažirane promjene.
Šta nam je činiti, moj Hamlete? Ništa. Smijati se apsurdima kojih ne fali. Pokušati pronaći najkorisnije odgovore na pitanja. Uozbiljiti se u slučaju obećanja i velikim slovima i podebljano ih gurati pod nos onima koji uspiju proći kvalifikacije. Od velikih priča više nema ništa. Sasvim su potopljene nade o radikalnim zaokretima o kojima prduckaju intelektualci i oni koji bi htjeli da ih se k'o takve prepoznaje. Uostalom, ovo su lokalni izbori, poželjno orijentisani na lokalnu zajednicu. Izgradnja infrastrukture i olakšanje svakodnevnice u neposrednom ok(r)uženju trebala bi biti osnovicom obećanja koja će uskoro pljuštati na sve strane. Trebalo bi na tome i ostati, a svakog ko ponudi nabrijanu visoku politiku i rješavanje nerješivih nacionalnih pitanja treba odmah diskvalifikovati. Još mjesec i po je do odgovora na pitanje da li ovogodišnji kandidati znaju i hoće ili samo žele da se utrpaju među budžetlije… Život počinje od rođenja, kuća se pravi od temelja, priča počinje od jednog prijedloga i jedne imenice. U pamet!