Intervju: Damir Martinović Mrle

Nije nam cilj da dođemo do nekakvog zaključka. Bitno je da napravimo interakciju unutar toga čime se bavimo. Tu ima i elemenata provokacije i onda svatko tko uđe u taj prostor reagira, a to stvara određenu priču i određenu sliku, a zaključci tu nisu potrebni

Mi se stalno mijenjamo i kroz naše postojanje uvijek smo se na neki način bavili scenom. To je evoluiralo do ovog gdje smo došli danas, a naravno evoluiraćemo i dalje, nastavit ćemo tu priču. Let 3 se ne bavi samo glazbom već slažemo određene slike u određenom kontekstu i dobijamo novi prostor i drukčiji svijet u kojem funkcioniramo. Zanima nas kako u tom svijetu funkcioniraju ljudski osjećaji, ljubav, mržnja, seks, religija, nacionalnost.

Onima koji su alergični na ovakve izražaje preporučujemo da mišem zanesu strelicu na križić u gornjem desnom kutu ili da se jednostavnom komandom “back” vrate na naslovnu stranu. Slijedi razgovor sa Damirom Martinovićem – Mrletom, basistom i, uz Zorana Prodanovića – Prlju, osnivačem benda Let 3. Temi za razgovor suviše, a vremena malo.

Prije nekih 10 godina imali ste dvostruki live album “Živi kurac”, a sada ste objavili DVD pod nazivom “Živa pička”. Odakle ta fascinacija genitalijama?

Ako već postoji kurac onda mora biti i pičke. Ako nema pičke di smo onda. Nisu muškarci sami nastali niti su sami na svijetu, ima tu i žena. Da se ne bi osjećale zapostavljene onda smo stavili i pičku i sada je to kompletno.

Nakon “Živog kurca” izmijenili ste stilske nastupe. Moglo bi se reći da je uslijedio drugačiji Let 3. Da li će i nakon “Žive pičke” biti slično i šta konkretno taj DVD predstavlja?

Već sada smo za ovaj nastup promijenili neke stvari. DVD je na neki način retrospektiva našeg rada, povodom 20 godina postojanja. Snimamo je u Harteri koja je poznata po festivalu koji već pet godina postoji. Neposredno prije četvrtog festivala smo u istom tom prostoru održali koncert i snimili ga. Tehnikalije nam je pokrilo poglavarstvo grada Rijeke. Ispostavilo se da nemamo troškova pa nismo htjeli naplaćivati ulaz jer je grad bio toliko fer prema nama. To je bio poklon Let-a 3 i Grada Rijeke građanima Rijeke. Snimano je sa desetak kamera, a režiser Gonzo sa kojim puno radimo je inzistirao da između pjesama ubacimo i nekakve sekvence koje se dešavaju iza kulisa, iz naše prostorije za probe, iz kombija…Cijeli DVD ima jedan dokumentaristički element koji upotpunjava cijelu priču oko Let-a 3.

Gdje je bila prelomna točka kada ste krenuli sa provokativnijim scenskim nastupima, ali i tekstovima?

Mi se stalno mijenjamo i kroz naše postojanje uvijek smo se na neki način bavili scenom. To je evoluiralo do ovog gdje smo došli danas, a naravno evoluirat ćemo i dalje, nastavit ćemo tu priču. Let 3 se ne bavi samo glazbom već slažemo određene slike u određenom kontekstu i dobijamo novi prostor i drukčiji svijet u kojem funkcioniramo. Zanima nas kako u tom svijetu funkcioniraju ljudski osjećaji, ljubav, mržnja, seks, religija, nacionalnost…

Do kakvog zaključka ste došli?

Nije nam cilj da dođemo do nekakvog zaključka. Bitno je da napravimo interakciju unutar toga čime se bavimo. Tu ima i elemenata provokacije i onda svatko tko uđe u taj prostor reagira, a to stvara određenu priču i određenu sliku, a zaključci tu nisu potrebni.

Koliko daleko ste spremni da idete u scenskoj provokaciji?

Mogućnosti su neograničene, a pošto je to tako znači da smo spremni raditi što god nam padne na pamet.

Zbog provokativnih nastupa koncerti su vam čak bili i zabranjivani. Posljednji u nizu nastupa je u Tisnom, mjestu na otoku Murter gdje ste trebali nastupiti kao podrška nezavisnom kandidatu, ali se usprotivio načelnik općine. Da li ste i prije svirali na predzbornim skupovima?

Do sada smo uvijek svirali za ljevicu. Svirali smo zato što su to koncerti koji su uvijek jako dobro plaćeni. Što se tiče Tisnoga radilo se o nekakvom nezavisnom kandidatu, ali nismo baš bili upoznati sa detaljima. Kada smo dogovorili koncert nismo znali o čemu se konkretno radi, ali nakon toga se oglasio načelnik općine Tisno i rekao da antikršćani ne smiju svirati u Tisnom i poslao nas je javno u pičku materinu, pa sam se ja pitao kakav je on kršćanin i čovjek koji drži do nečega, ide u crkvu kao jedna dobra osoba i koja javno šalje nekoga u pičku materinu. U biti, drago mi je što se to desilo jer smo iz te situacije dobili jedan moment kojim se Let 3 bavi.

Hrvatski mediji su poredili zabranu koncerta u Tisnom sa zabranom koncerta Marka Perkovića Thompsona u Puli?

Izašla je čak jedna knjiga o tome šta intelektualci misle o Thompsonu. Bilo bi najzgodnije pročitati tu knjigu i iznijeti neke zaključke. Bolje da oni sami nešto kažu. Mi smo mislili da bi bilo dobro da je Thompson održao koncert u Areni i da konačno postave krov i stakla koji već godinama ne postoje. Od tog novca su mogli malo da srede Arenu, tako to može samo koristiti nečemu.

Kad smo već kod kršćanstva, da li je Papa Ratzinger odgovorio na vaše ljubavne ponude i šta se dešava sa vašom željom da pređete u Sloveniju?

Nije, ali se nadam da hoće. Što se Slovenije tiče, očitovali su se neki ljudi iz slovenskog političkog života i sad čekamo od Vlade da zabrani rad Katoličkoj crkvi u Sloveniji. Ako je to već prenaglo i ako se čini kao previše, predlažemo da bar djelomično na liturgijama ne sudjeluje svih 12 apostola već šest.

To u skladu sa recesijom?

Pa da. Mogu recimo kao pekari da rade. Kod nas nedjeljom ne radi ništa, a jedino pekari rade ujutru. Ne mora svih 12 apostola ordinirati. Kroz period od proteklih dvadesetak godina smo živjeli bez struje, vode i raznih stvari i bilo bi interesantno vidjeti kako bi bilo živjeti bez crkve.

Tražili ste zabranu crkve u Sloveniji. Šta je sa zabranom u Hrvatskoj?

Ja bi čekao da vidim šta će biti sa Slovenijom koja je najnaprednija država u regiji, pa da vidimo onda. Crkva je najbogatije poduzeće na svijetu. Kad bi htjeli sigurno bi mogli iskorijeniti siromaštvo. Možda je sada pravi trenutak.

Povratak na probleme. Prije Tisnog, najpoznatiji, možemo reći problematični slučajevi bili su u Travniku, gdje su dežurni moralisti zabranili koncert i Varaždinu, gdje ste čak dobili i kaznu?

To je jedan od naših načina djelovanja. Desi se da nam se nešto zabrani ali mi nismo ljuti na to. To nam je i cilj. Upravo se bavimo takvim pitanjima i svatko ima pravo reagirati na određeni način. Netko to radi zabranom, netko oduševljenjem. Cilj je napraviti tu interakciju i stvoriti određenu sliku. Na tome radimo. U Varaždinu se desilo da nas je policija tužila, zbog nekakvih građana kojima smo vrijeđali moralne osjećaje. Nakon toga smo se naravno žalili. Presuda je bila 300 kuna i odlučili smo to neplatiti. Žalili smo se i rekli da nismo bili goli već smo imali čepove u guzici. Danas, u čast Varaždinu ispaljujemo čepove iz naših guzica.

Da li su feminističke organizacije reagirale na vaše nastupe. Oglasio se određeni odbor za ravnopravnost polova?

Konkretno, ne znam šta iza toga stoji. Ništa što bi bilo legitimno od te organizacije nisam dobio. Ne znam o kome se točno radi i ne znam šta hoće. Ima jedna druga stvar koja me veseli. U Zagrebu postoji jedan zbor lezbejki koje su aranžirale i otpjevale pjesmu “Riječke pičke” na svoj jedan specifičan način – znači zborsko pjevanje lezbača. To govori nešto o nama.

U Rijeci niste do sada imali nikakvih problema, a po svemu sudeći neće ih ni biti. Ljubav između vas i grada cvjeta od nastanka pa do danas. Dobili ste čak i nagradu Grada Rijeke.

Dobili smo i nagradu Županije koja ima običaj da umjetniku koji je u toj godini dobio nekakvu državnu nagradu, ovisno o budžetu, odluči pokloniti određenu svotu novca. S obzirom da smo mi dobili Porin (ugledna diskografska nagrada – op.a.), i to u dva navrata, onda smo dva puta dobili po 10.000 eura. Grad Rijeka i Županija nas drže za umjetnike, podržavaju nas, drže nas u rangu sa svim ostalim samostalnim umjetnicima poput slikara, glumaca i naš gradonačelnik tu ne pravi nikakve razlike. Sve je to identitet Grada Rijeke. Nedavno je izašao trostruki CD “Riječki novi val” što je podržalo riječko poglavarstvo. Shvatili su da je to dio identiteta koji treba čuvati. Snimke su izvučene i od bendova koji nisu nikada imali nikakvo izdanje i to ima svoju povijesnu vrijednost za buduća pokoljenja.

Valter Kocijančić, iz Parafa je nedavno rekao da je razlog ljubavi činjenica što su sada na vlasti u Rijeci isti oni koji su krajem sedamdesetih, osamdesetih slušali Paraf, Termite, gdje si svirao, Let 3 i uopće tu scenu nazvanu “Riječki novi val”. Ima li i tu istine?

Ima, naravno. To su ljudi koji su izašli iz tog vremena i razumiju nas. Sigurno nisu željeli da to bude zaboravljeno. Shvatili su da već više od 30 godina, koliko postoji riječka scena ona i dalje živi jer ima uvijek mladih bendova. Svake godine izađe po jedan novi bend i to treba njegovati čuvati, paziti, omogućiti im da se što jednostavnije time bave. Stvorena je jedna situacija u kojoj se možeš baviti glazbom.

Dobro, a koji bi bend onda izdvojio od te gomile?

One Peace Puzzle, Quassar koji je odličan bend, Diskurz, Klaus…

Kako funkcionira Ciklama Records, tvoja izdavačka kućica?

Slabo jer nemam vremena za time se baviti. Ono što bi ja htio objavljivati mi je teško složiti. Upravo sam složio jedan bend koji se zove Hrvati i Šveđani i to pokušavam spojiti u nekakve elemente jazza, rocka, etna, flamenca…neke elektronike. U principu me takvi projekti zanimaju.

Koliko je Rijeka, odnosno koliko su riječki bendovi oštećeni jer se grad ne nalazi na čuvenoj trasi Ljubljana – Zagreb – Beograd?

Punk i novi val su počeli u Rijeci i Ljubljani. Parafi i Pankrti su prvi napravili ploču. Sigurno da to ima veze jer Rijeka nikad nije bila takav centar u kojem su bili prisutni mediji i diskografske kuće kakve su bile u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. U tom trenutku smo najviše bili okrenuti prema Ljubljani ali nije uspjelo sve proći. Termiti nikada nisu objavili ploču.

Međutim, evo i 30 godina nakon toga scena je više nego živa i jaka.

Valjda su ljudi s vremenom shvatili da je to ipak plodno tlo i da to treba njegovati.

Koliko je sama činjenica da je Rijeka iznjedrila bendove poput Parafa, Termita, Let 3, Ogledala, Denis & Denis, Fit teret za mlađe bendove koji tek počinju da sviraju? Valja se nositi sa takvim naslijeđem.

Postoji taj problem. Ne volim čuti mlade bendove koji zvuče kao stari. Ti bendovi koji se uspiju izvući imaju nešto što je tipično riječki ali su uspjeli napraviti neki pomak, korak naprijed, u skladu s vremenom u kome žive. Ne možeš praviti glazbu kakva se svirala onda. Čini mi se da su uspjeli sačuvati, vjerojatno podsvjesno, neke elemente koji su baš iz Rijeke.

Da li bi svirali na svadbama?

Svirali smo jednom paru, velikim fanovima Let-a 3 sa kompletnom scenografijom.

A da vas pozovu iz Čačka? Odakle uopće ta fascinacija Čačkom?

Išli bi odmah. Moj djed je pisao pjesme među kojima je imao “Pregazio Srbiju i Čačak, grickao sam curice ko slaninu mačak”. Tu cijelu pjesmu sam opjevao i normalno da mi je ostalo. To se vezalo i na naslov posljednjeg albuma. Ne bi bilo kompletno da se zvao “Bombardiranje Srbije”, možda bi stvarao određenu nedoumicu. “Bombardiranje Srbije i Čačka” ne može dovesti do pogrešnog zaključka.

Hrvatski glazbenici protestirali su zbog prihvaćenog prijedloga ministra turizma da se smanje naklade ZAMP-u (zaštita muzičkih autorskih prava), kao dijela akcijskog plana za spas turizma. Podržavaš li kolege?

Mislim da je država trebala iz proračuna izdvojiti neku svotu novca i da se to proba riješiti na taj način, a ovako su lopticu prebacili na nas. To je oduzimanje imovine. Kao da ti netko dođe u stan. Novac od autorskih prava je moja imovina i nitko nema prava oduzeti mi to kad se neko sjeti. To je jako bezobrazno.

Pratiš li političku situaciju u zemlji pred lokalne izbore?

Ne baš, ali volio bi da imamo što više koncerata u kampanji da se zaradi što više love. Zato volim izbore, da se zaradi što više love.

razgovarali: Žarka Radoja i Dejan Kožul