Sami smo na svijetu, izgleda
Sami, ti i ja…
Beograd…grad na istoku…u odnosu na nas… grad u kojem sam bila nebrojeno puta.. a jednako toliko imam namjeru još biti..uvijek mu se radujem…i meni dragim ljudima tamo…Mojim Beograđanima… koji su me odavno već kupili…bez puno cjenkanja…
Gradovi su nam bliži što više uspomena u njima imamo..a ja ih u BG imam dosta i to veoma lijepih..
Jednu takvu posebnu i meni lično veoma bitnu pridodah kolekciji ovaj vikend..
Koncert meni lično najdražeg sarajevskog benda Letu štuke u Beogradu…po prvi put.. i to baš u kultnom koncertnom prostoru – Domu Omladine Beograda…
Da li vidiš kako pate bez nade u sutra, samo strah
Da li osjetiš zebnju i nemir pred konačni lom
Sad sam spreman da te vodim i podjelim s tobom svoj san
Jer je jedino što mogu da mislim i živim po svom…
Putovanje je proteklo uz dosta smijeha i dobrog raspoloženja…te odlične klope u etno selu Stanišići kod Bijeljine…
Landaranje sa dragim prijateljima i saputnicima po BG, snimanje spota za pjesmu «Mali».. ispijanja nekih kafea..tonska proba sa velikim prijateljima benda, a ujedno i fanovima Štuka- legendama beogradskog glumišta Sergejem Trifunovićem i Srđanom Žikom Todorovićem…
Noćas sam Hamlet, gubim gram u minuti
Mislim o nama, ležim na trosjedu sam.
U zemlji gdje su razočarani, ljuti
Ja žderem sebe i tvoj ću pojesti sram…
Koncert….mogla bih danima pisati,pričati… a da opet ne dočaram ni maleni istinski dio amosfere koja se kreirala tu noć u DOB-u..
Pjevalo se horski..znali su se svi tekstovi…snažne emocije su se mogle osjetiti maltene u zraku… Neki su čak i zaplakali…
Skupljam tuđe poglede u jedan,
to je pogled tvoj.
Samo pred njim vrijedan sam i bijedan
i sve je nula, broj.
Uglavnom tu noć u BG je zaista uskrsnuo neki stari, zametnuti duh..raje…ljudi….prijateljstva..muzike..
Poljubi je dok spava
Nije patetika
U Andima od soli
Zrno je šećera…
Kao da je bilo nekad…. i kao da je bilo tu…
Spuštajući se niz stepenice DOB-a razmišljala sam o svim kultnim likovima BG , pa i YU scene koji su silazili niz iste …do scene.. i koji su upravu tu kreirali neku istoriju…miris tog doba će se uvijek osjećati u tom postoru… ma koliko ga renovirali i krečili..
Koliko košta sloboda? Čime se ona mjeri?
Bez zemlje, para i roda, u svojoj privatnoj vjeri
Istina davno rečena, svi ispunjeni snovi
Zaplovi…
Hvala ti BG za ovu uspomenu..jedna je od onih koje ću definitivno spakovati na dno sebe i čuvaiti samo za privilegovane..
Hvala vam drage moje Štuke..Bili ste pravi ambasadori sarajevskog duha tu noć….
Ima tamo negdje jedan grad,
gdje kiša mora stati.
Kad čujem pjesmu ptica,
dječiji smijeh,
tad ću znati…
piše: Alma T.