Kiša јe vid atmosferskih padavina, kao što su i snijeg, tuča i rosa. Kiša nastaјe kada kapi vode padaјu na površinu Zemlje iz oblaka.
Kiša ima veliku ulogu u hidrološkom krugu u kome vlaga iz okeana isparava, kondenzuјe se u oblacima, pada nazad na Zemlju i vraća se u okean preko rijeka i potoka da bi započela novi ciklus.
Oblik kišnih kapi se naјčešće opisuјe kao ‘oblik suze’ – zaobljen na dnu i zakrivljen ka vrhu. Opis je naravno netačan, jer samo kapi vode iskapane iz kontrolisanih izvora mogu biti ‘oblika suze’ u momentu formiranja.
Manje kapi kiše su sferičnog oblika. Veće kapi su spljoštene poput pljeskavica. Veoma velike kapi padaju u obliku padobrana. Romantičarska nota pri objašnjavanju kiše je zadržala svijest u ljudskom rezonovanju da je kiša ‘nebeska suza’, i u tome ne treba gledati ništa loše. Naprotiv.
U nekim kulturama su razviјene sprave za borbu protiv kiše poput kišobrana ili kabanice. U tropskim kraјevima ljudi ne vole izlaziti iz kuća tokom kišnih padavina, јer јe kiša naјčešće povezana s oluјom. U našim krajevima se ljudi, zavisno od raspoloženja, raduju ili ne raduju kiši.
Postoje dvije teorije o postanku riječi kiša. Prva je da je riječ kiša nastala od korijena kys, što je isti korijen kao i kod riječi kiselina. Druga je teorija da je riječ kiša turcizam nastala od turskog glagola şakır şakır akmak. Riječ kış na turskom jeziku znači zima.
O kiši se često pjevalo, još češće pisalo. Najčešće raspoloženje koje kiša opisuje je melanholija, čak tuga.
fotografije: Mina Ćorić