‘Kad narodna skupština postane buržujski teatar, svi buržujski teatri moraju postati narodne skupštine.’
(1968., natpis iznad ulaza u okupirani teatar Odéon)
Već dvadeset godina u Bosni i Hercegovini raste jaz između vladajućih političkih struktura i ljudi koji ih biraju. Disfunkcionalan sistem ne samo da omogućava nesagledivu zloupotrebu pozicije moći, već je i potiče. Država, zajedno sa građanima i građankama, tone sve dublje u siromaštvo, a političari i političarke održavaju se na vlasti nacionalističkom retorikom i predizbornim obećanjima. Oni, poslužimo se Althusserovim riječima, porobljavaju umove lažnom predstavom svijeta koji sami kreiraju, i otpor je rijedak ili ga nema. Predstava ‘Skupština’ je nastala iz potrebe pozivanja na političku odgovornost, kako političare i političarke, tako i građane i građanke.
‘Skupština’ predstavlja svojevrstan presjek političke situacije u BiH u posljednjih dvadeset godina, s fokusom na institucionalne mehanizme opstrukcije društvenog progresa zarad ideološkog i materijalnog profita. Rad na tekstualnom predlošku predstave je započet proučavanjem stenograma brojnih parlamentarnih zasjedanja kroz historiju BiH, od početka prošlog stoljeća do danas. Unutar nepregledne količine dokumentarne građe, odlučilo se fokusirati na stenograme sjednica državnog Parlamenta iz posljednjih osamnaest godina – period konstantne ‘tranzicije’ ili, agambenovski rečeno, ‘permanentnog vanrednog stanja’. Unutar stenograma su odabrane parlamentarne rasprave i teme koje su autori smatrali suštinski važnima, koje problematiziraju državotvornost BiH, etičke i civilizacijske tekovine našeg društva i vremena, osnovna ljudska prava svakog pojedinca i svake pojedinke, socijalnu nepravdu…
Obzirom na dokumentaristički karakter predstave, uložen je trud sačuvati idiosinkratičan stil poslaničkih izlaganja i rasprava (ekvivalentnih dramskom monologu i dijalogu) iz stenograma, koristeći se prije svega postupcima sažimanja i montaže materijala, nastojeći da se sačuva integralnost, kako misli, tako i konstrukcija samih rečenica. Dosljednost u vođenju dokumentarnom građom, kao i fragmentarna struktura predstave, uticala je i na glumačku igru. Glumci i glumice su dobili zahtjevan zadatak, pošto ne igraju konkretnu ‘osobu’ tokom cijelog trajanja predstave, nego cijeli dijapazon različitih javljanja, te postdramski, potpuno fragmentarno, zastupaju iz scene u scenu različite stavove.
Dramaturške intervencije, naročito u strukturi scena, često su bile uslovljene ‘dramaturgijom’ rasprave o odabranoj tački dnevnog reda, budući da je procedura (diskusija, replika, poslovnička intervencija, itd.) nezaobilazan segment parlamentarnih sjednica. Čin skupštinskog zasjedanja dosta toga dijeli sa činom pozorišne predstave: oba su, u idelanom slučaju, javna okupljanja koja služe razmjeni mišljenja radi postizanja određenog zajedničkog cilja, odnosno polemičkog sagledavanja važnih tema.
U ‘Skupštini’ glumci i glumice igraju pojedince koji su voljom građana i građanki izabrani da ‘igraju’ njihove predstavnike i predstavnice. Metatekstualnost ovakvog koncepta utjecala je i na najkrupniju odluku u scenografskoj postavci predstave: što zbog sličnosti skupštinskim klupama, što zbog ideje, glumci i glumice su postavljeni u prostor gledališta, dok je publika smještena na scenu. Efekt koji se dobija je da publika u gledalištu posmatra svoj odraz, jer ansambl predstave otjelotvoruje njihove legalne predstavnike i predstavnice. S druge strane, sama publika se nalazi na sceni, prostoru djelovanja i odlučivanja.
Predstava dobija sasvim novi kontekst sa zadnjim valom protesta koji se trenutno događaju u Bosni i Hercegovini. Sve glasnije buđenje obespravljenih masa, javno izražavanje njihovog nezadovoljstva, organiziranje građanskih plenuma radi aktivnog djelovanja na mijenjanju vječnog ‘statusa quo’, naznake su toga da smo možda ipak pred početkom jednog novog doba.
Režija: Selma Spahić
Dramaturgija, odabir i obrada dokumentarnog materijala: Bojana Vidosavljević, Dario Bevanda, Adnan Lugonić
Scenografija: Mirna Ler
Kostimografija: Sanja Džeba
Šef hora Opere: Danijel Žontar
Dizajn plakata: Goran Lizdek
Dizajn svjetla: Ognjen Martinović
Majstor tona: Zdenko Bevanda
Inspicijent: Nihad Kapić
Pomoćnica rediteljice: Belma Jusufović
Stručni saradnik: Mersad Čuljević
Muzika: Draško Adžić
Uloge:
Miodrag Trifunov,
Hasija Borić,
Jasna Ornela Bery,
Aleksandar Seksan,
Selma Alispahić,
Riad Ljutović,
Vedrana Seksan,
Slaven Vidak,
Senad Alihodžić,
Alban Ukaj,
Snežana Alič,
Jasenko Pašić,
Aldin Omerović,
Maja Izetbegović,
Igor Skvarica,
Adnan Goro,
Benjamin Bajramović,
Merjem Čuljević
Solista Opere: Leonardo Šarić
Članovi hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo:
Nedim Bašić,
Edin Daši,
Davor Ebner,
Miran Karabašić,
Majo Marilović,
Mijo Marjanović,
Alen Mustafić,
Bruno Papišta,
Mustafa Sokolović,
Mahir Srebrenica