Ne znam šta bi dao da me napravilo drugačije: da šutim i da ne lajem kad skoro niko drugi neće. Ne znam što kad svi šute i ja ne ušutim. Bilo bi jednostavnije i ne bi bio ofiran koliko jesam. Smijte se koliko hoćete ali moram opet,a nećete se dugo kleberit’ kad pročitate ovo što slijedi. Ili hoćete?
piše: Nermin Čengić
Da je novac u suzama činjenica je koju manje više znamo. Od preplaćenih ukopa mrtvih do otimanja donacija ljudima kojima treba, a za račun beskrupuloznog trošenja na stvari kojima nisu namjenjene. Tu su svakako i one male ribe koje cijelu priču čine još jadnijom.
Sitni dileri tugom i bolom koje znamo svi, a šutimo i prolazimo pored njih, kao što to uostalom radimo i sa krupnim ribama, kojih se bojimo ili ne želimo da se kompromitujemo zbog eventualnog izopćenja iz zajednice. Nemali broj puta sam vidio bundžije koji s jedne strane vrište protiv ovih i onih, a kasnije ispijaju s njima kafe i cmaču se s izdajničkim radosnicama u oku. No dobro, već sam dosta kijametio o dvoličnima. Sad malo da se osvrnem na prethodno spomenute sitne šičardžije tugom. Pa još srebreničkom.
Prijateljica mi je poslala svoje utiske sa dženaze 613 pobijenih Srebreničana (ako se ne sjećate, to je ono nešto oko 11. jula 1995.), i ukratko me još jednom podsjetila gdje smo i šta smo:
Cigarete su u Srebrenici 11. jula 1995. godine koštale duplo. Primjer, sarajevska Drina koja inače košta 2,20 KM, na dan dženaze 613 pobijenih ljudi je koštala 4 KM. Jedan restoran nadomak Srebrenice je naplaćivao korištenje mokrog čvora 1 KM što inače ne naplaćuje, a voda koja se sipala s česme u vlastitu flašu koštala je 1 KM. Putnici su na cesti prema Potočarima imali realne dimne efekte, jer su se tu najnormalnije prodavali friško pripremljeni ćevapčići. Cijena, sitnica – 10 KM. Bilo je tu još peksimeta, janjetina i raznovrsne vinske karte koju je bolje ne nabrajati.
O ponašanju ljudi u Memorijalnom centru Potočari i na samom mezarju je također suvišno komentarisati. Dovoljno je pobrojati, pa da se naježiš. Glasan smijeh, trčanje i preskakanje preko svježih humki, oskudno odjevene hanume…
Je l’ treba dodatni komentar na ova zaista objektivna zapažanja detalja sa ukopa 613 pobijenih Srebreničana? Šta je bilo, zgražate se? Samo se vi zgražajte i pitajte što vas niko ne poštuje dok ni same sebe ne poštujete. Aferim Bosno i Hercegovino, sa oba entiteta i deset kantona. Koliko koštaju same suze na dan ukopa? Polako, polako, naplatiće vam ih već dogodine.