Sarajevo moj grad

Knjiga ‘Sarajevo moj grad’ djelo je grupe autora, koje objedinjuje tekstove dvadesetak autora donoseći priču o Sarajevu iz različitih uglova istorije, sjećanja, putovanja, uspomena i emocija.

Izdanje je u pripremnoj fazi imalo radni naslov ‘Ulice grada Sarajeva’, ali je zbog obima materije naziv promijenjen jer je tekstovima obuhvaćeno puno više od gradskih ulica. Među imenima koja pričaju o Sarajevu su i neka od vrhunskih ‘pera’ poput Ive Andrića, Zuke Džumhura, Izeta Kike Sarajlića i Tina Ujevića. Među autorima knjige su i Miljenko Jergović, Predrag Matvejević, Marijan Karaula, Josip Pejaković, Slobodan Stajić, Eli Tauber..

Glavni urednik knjige Željko Ivanković kaže da se radi o knjizi koja samim naslovom mnogo govori: ‘Dobili smo knjigu koja je vrlo bliska književnosti, u sebi ima elemente putopisa i reportaže, a cijela serija je zapravo jedna divna biografija grada Sarajeva kroz njegovu istoriju ispisana od najznačajnijih pera koja su pisala o Sarajevu.’

Najavljeno je i da je ovo prva knjiga od nekoliko planiranih u okviru serijala posvećenog Sarajevu, gdje će autori različitih profila podijeliti svoje uspomene, sjećanja ili putopisne i reportažne zapise o gradu. Već je u razradi ideja za drugu knjigu koja bi trebala biti objavljena do kraja 2013. godine.

Sve knjige će iz različitih literarnih spisateljskih perspektiva oslikati Sarajevo, svjedočiti o njegovim mahalama i ulicama, njegovoj povijesti i mijenama, ne samo arhitektonskim ili geografskim, već i historijskim i literarnim, što je fin prilog duhovnoj povijesti grada. Te knjige su na neki način poklon u slavu gradu Sarajevu.

Hajrudin Somun se prisjetio vlastite prošlosti, naglašavajući da nije siguran postoji li ulica od Vratnika do Marijin Dvora da nije vezana za njegovo djetinjstvo i mladost.

Esad Bajtal o knjizi rekao: ‘Sarajevo je jedna povijesno i ljudski velika priča. Ova knjiga zapravo je priča o toj priči. Ona vraća davno izgubljeno, a tako blisko lice grada i time mu udahnjuje neki novi život. Knjigom je otvorena sehara jednog davnog vremena. Onog vremena u kome je ukletost sudbine bila jedina mjera istinskog življenja. Ona je ujedno i svjedočenje o slatkim brigama ovog grada.’